Ajde sine (IVO) zagusli ga maajci “note”

Birači će teško povjerovati čovjeku koji sad zaziva strukturne reforme ili socijalnu pravdu, a pet godina nije ni malim prstom maknuo, barem da upozori na tešku gospodarsku i socijalnu situaciju.

Unatoč „kapitalu“ od preko milijun glasova koje je dobio na predsjedničkim izborima, Josipovićeva stranka (osniva je sredinom svibnja) vrlo vjerojatno ne će uspjeti postići ni približno dobar rezultat kojem se bivši predsjednik nada. Naime, u kuloarima iz dobro upućenih krugova bliskih Josipoviću, može se čuti kako očekuju desetak mandata u budućem sazivu Sabora, a što bi bilo dovoljno da budu relevantan faktor.

MeÄ‘utim, viÅ¡e je razloga za procjenu, odnosno za očekivanje da će Josipović – unatoč tome Å¡to je riječ o političaru kojeg nikad ne treba podcijeniti – na parlamentarnim izborima proći puno loÅ¡ije od očekivanog.

Prvo, svijet voli pobjednike. A tako je i s Josipovićevim rejtingom. Dok je bio aktualni predsjednik, raznorazna istraživanja su ga svrstavala na prvo mjesto po popularnosti političara. Tome se ne treba previše čuditi jer se cijela petogodišnja Josipovićeva politika može svesti na to – ne radi ništa i ne zamjeraj se nikome. Očekivano, to nije bilo dovoljno da Josipović uspije dobiti drugi mandat. U međuvremenu, što zbog kampanje, što zbog razvoja događaja, Josipović je pokazao svoje drugo ili pravo lice i više nitko ne vjeruje da je on tek pristojni i fini profesor koji sklada i svira klavir. Dovoljno da se sruši mit koji ga je dugo godina pratio i zbog kojeg je i figurirao kao svima prihvatljivi i umjereni političar.

Drugi razlog za neuspjeh je Josipovićeva naknadna pamet prema SDP-u zbog koje više ne može očekivati bezrezervnu i apsolutnu potporu SDP-a. Naime, tijekom petogodišnjeg mandata, ali i kampanje Josipović nije izustio ni jednu jedinu riječ kritike na rad Milanovićeve Vlade iako je javnost od njega očekivala. Dakako, razlog tome je činjenica da mu je SDP financirao kampanju s – 4 milijuna kuna. Zato je nakon neuspjeha, Josipović okrenuo ploču i kazao da Vlada radi loše, što je izazvalo bijes i razočaranje u SDP-u. Štoviše, mnogi istaknuti članovi SDP-a javno su napali bivšeg predsjednika. A u komentarima koji se mogu čuti i među simpatizerima te stranke, gotovo da i nema onih koji Josipoviću nisu zamjerili odricanje od stranke koja ga je iznjedrila.

Treće, Josipović i ekipa oko njega svoje mjesto pod političkim suncem tražit će lijevo, na lijevom centru i dijelom u centru. Međutim, ni to nije vreća bez dna. Naime, u tom je bazenu već sad poprilična gužva jer će u njemu, uz SDP, pokušati što više zagrabiti i Orah Mirele Holy, i Živi zid i HNS i Čačićevi reformisti i sigurno još pokoja srodna strančica koja će izniknuti zadnji čas. Uz to, nakon četiri zadnja poraza od HDZ-a (dvoji izbori za Europski parlament, lokalni izbori i predsjednički izbori) svi koji se igraju ljevice moraju voditi računa o tome da je njihovo biračko tijelo poprilično demotivirano i razočarano te da će trebati uložiti znatno više napora da ih se izvuče na birališta.

Četvrto, Josipović ima iznimno loš međunarodni rejting i unatoč tome što je na domaćem terenu figurirao kao simpatični i uglađeni profesor, svijet ga nije tako doživljavao. Naprotiv, njegovo vezivanje uz neke bivše strukture i inzistiranje na tzv. lex Perkoviću nije mu donijelo nikakve dodatne simpatije. Štoviše, ako su točne tvrdnje koje dopiru iz krugova bliskih Josipoviću kako će ključni akteri i stratezi u njegovoj stranci (ili listi) biti vezani uz suđenje Perkoviću, međunarodnu potporu teško da može očekivati.

Peto, loš je znak po Josipovića i njegovu političku budućnost i to što su mu odmah po završetku kampanje ekspresno leđa okrenuli i dojučerašnji najbliži suradnici. Pa čak i oni koje je, na sablažnjavanje cjelokupne javnosti, i odlikovao. Njihovo dizanje ruku i odustajanje od sudjelovanja u budućoj političkoj karijeri svog donedavnog šefa zapravo je snažna psihološka poruka svima kako u stranački projekt Ive Josipovića ne treba previše vjerovati i ulagati.

I konačno, šesto, Josipović će vrlo vjerojatno čim formira svoju stranku ili udrugu, a o tome se već naveliko spekulira u medijima, uspjeti k sebi privući kojeg saborskog zastupnika čime će njegova opcija postati – parlamentarnom. Ipak, u konačnici to ne znači apsolutno ništa jer je pitanje hoće li ti zastupnici u kombinaciji s njim imati težinu izboriti još jedan mandat. Naime, prema sadašnjim spekulacijama jedan od njih bi trebao biti Josip Kregar neovisni zastupnik izabran s liste SDP-a koji, istini za volju, da nije bio na spomenutoj listi, ne bi ni vidio saborske klupe. Uostalom, njegova sadašnja potpora Josipoviću nije iznenađujuća jer ih, osim toga što su obojica profesori na Pravnom fakultetu u Zagrebu, mediji ih vezuju uz aferu štedionice Zlatica.

Drugim riječima, Josipoviću ne će biti jednostavno. A prepreke i podmetanje klipova može očekivati i od bivših najbližih suradnika, ali i od SDP-a. Ovi potonji su čak javno spočitnuli Josipoviću kako stranku osniva s njihovim novcem. A i birači teško da će povjerovati čovjeku koji sad zaziva strukturne reforme ili socijalnu pravdu, a pet godina nije ni malim prstom maknuo, barem da upozori na tešku gospodarsku i socijalnu situaciju.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko slovo bpz.ba