|
|||
.. Stara narodna mudroslovica kaže “bolje izgubiti selo nego običaj” i “običaj je stariji od zakona” razmišljajući o običaju sjetih se Sporazuma Čović-Izetbegović, spominje li ga itko ??? Možda se nitko ni ne sjeća, a upitno je smije li se spominjati???
Otišao je Valentin Inzko a došao Schmidt ….po običaju ništa se ne događa, ne priznaju ga Srbi a problemi u Federaciji strogo smrznuti i nedodirljivi…Po običaju se ne rješavaju iako je rješenje jednostavno, sve što je neprirodno spojeno treba vratiti na prvobitno stanje ( tehničke postavke).
U temeljima Federacije je Vošingtonski Sporazum koji se ( po običaju ….) nikad nije ispoštivao niti u jednom segmentu, ( glavni grad Mostar i konfederacija sa Hrvatskom) Dakle jedino rješenje je rastaviti sastavljeno jer ne funkcionira, Federacija je (temeljem Vašingtonskog Sporazuma) sastavljena od Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike Bosne i Hercegovine. Ako pojedini zaboravljaju narod ne zaboravlja a posebno zna kako nema vjere u onoga tko ne poštuje Sporazume. Daytonski Sporazum nije mogao ni živjeti ako nije realiziran Vošingtonski,
Ako Visoki predstavnik poštuje potpisane Sporazume, mora uvažiti i Vošingtonski koji je zaboravljen i ignoriran blizu 30 godina. Koju poruku šalje Međunarodna zajednica kad zanemaruje i zaboravlja tako važne argumente u izgradnji Bosne i Hercegovine kao zajednice tri naroda i građana koji žive u njoj. Jednostavno Bosna i Hercegovina mora pružiti jednake uvjete za političko predstavljanje i zastupanje, odnosno jednake uvjete za društveno, ekonomsko i kulturno napredovanje svakog od tri naroda koji su potpisali Mirovni Sporazum u Daytonu.
Zamisao da je Bosna i Hercegovina zemlja sa dva entiteta a tri naroda, pri čemu je jedan entitet republičkog uređenja a drugi federativnog je POKUS koji nije poznat nigdje u svijetu i krajnje je vrijeme reći Međunarodnoj zajednici NE IGRAJTE se sa Bosnom i Hercegovinom, Bosna i Hercegovina nije i ne može biti pokusni kunić, u njoj žive tri naroda koja zahtijevaju jednaka kolektivna i pojedinačna prava, onako kako će biti moguće živjeti i napredovati u svakom dijelu Bosne i Hercegovine, sukladno običajima naroda u BiH (čuvajući svoje vrijednote a poštujući tuđe) 
Međunarodna zajednica je preuzela odgovornost rješenja Izbornog Zakona, svi pojedinačni pregovori su propali i takvoj praksi je došao kraj, Međunarodna zajednica je suviše dugo čekala “dogovor dviju strana u Federaciji oko Izbornog Zakona, u međuvremenu je ta “tišina” osnažila trend unitarizma mnogobrojnijeg naroda a za posljedicu je udaljilo stavove i dovelo do (običajno) ne realiziranja ( potpisanog) Sporazuma i blokade. Dalje nema kud!!!
Bošnjački političari (običajno) ne poštuju i ne realiziraju Sporazume, pa ako Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu u mogućnosti konzumirati temeljna politička prava kao narod Međunarodna zajednica je dužna osigurati mirno RAZDRUŽENJE, jer nas je dovela u ZABLUDU kako će Bosna i Hercegovina kao država tri naroda biti moguća za ugodan život tri naroda, bez majorizacije, unitarizma i separatizma. Tri naroda u jednoj zemlji sa jednakim pravima i obvezama mogu jedino unaprijediti odnose međusobnim poštivanjem različitosti i metodama jednakih prava u sredinama gdje su u manjini
Izborni Zakon mora garantirati svakom narodu zastupničku demokraciju i legitimitet političke volje tog naroda. u smislu da svaki narod bira svoje zastupnike. koji će zastupati političku volju tog naroda.
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je datost od stoljeća sedmog i nikakvi unitarizmi i separatizmi to neće izmijeniti,
Mladen Ljubič-Vajta@
