Pisah ranije kako se uvijek zlo i mržnja vraćaju kući. To je na djelu i u Crnoj Gori gdje se poput bumeranga Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćaju plodovi koje su godinama sijali. Protiv njih sada prosvjeduju i oni ljudi koje su u proteklome ratu huškali i blagoslivljali dok su razarali Dubrovnik. SPC je, što je otužno, ponajprije politička organizacija gdje je iskreno evanđelje maknuto s programa. Preminuli Amfilohije Radović je stvarao nacionalnu, a ne evanđeosku crkvu. Program im bijaše kako Crnogorce posrbiti, a ne kako ih evangelizirati. Sad se vidi da nisu uspjeli ni jedno ni drugo.
Crnogorci zavrijeđuju Crkvu u kojoj će pronaći Boga, a ne četiri slova S. Mi Katolici i u ovime primjeru trebamo naučiti kako Crkva treba biti daleko od politike i državnoga aparata vlasti. Gdje je to spojeno nestaje evanđelja, a počinje surovi i slijepi nacionalizam koji sije mržnju i propovjeda strah. Srećom iskreno Pravoslavlje živi u mnogim skromnim vjerničkim srcima koje ne prekriva mantija.
Nikad ne poistovjećujmo sve Pravoslavce s SPC-om. Znam baš iskrene Pravoslavce kojima je Bog zapovjed, a ne razni Vučići i oni koji pjevaju pjesme četničkim vojvodama.
Fra Mario Knezović
