ÄŒestitamo imendan svima koji nose ime sv. Josipa!
Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik”. Godine 1889. tzv. Druga internacionala odluÄila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radniÅ¡tva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. Sveto pismo spominje Josipa poimence viÅ¡e od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimaju. Ne navodi nam takoÄ‘er ni jednu jedinu njegovu rijeÄ niti Å¡to kaže o svrÅ¡etku njegova života. UvoÄ‘enjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviÅ¡e uzdiže i usavrÅ¡uje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli”.
Nekoliko puÄkih izreka o vremenu koje se spominju uz ovaj dan:
– Lipo Josipovo – lipa sva godina.
– Lijepo na Josipovo, oÄekujte dobru ljetinu.
– Sveti Josip, zmije polist.
– Sveti Josip, spuži polist.
– Ako bajam o Josipu procvate, pokaje se.
– Sveti Josip – snigom posip.  – Za Jožefa zima z biÄom poka.  –
– Iza sv. Josipa prestaju mrazovi.
KTA/TC
