Na ovom svijetu ima nas svakakvih. Jedni te vole, onako baš istinski, iskreno i rado su ti prijatelji, dok te drugi ne mogu smisliti ni na koji način, bez obzira što im nikada ništa niste ucinili. To je normalno. Ne odgovaramo svima, niti moramo, ali čemu tolika mržnja, gnjev i zavist u njima?! Pitanje na koje sam davno prestala tražiti odgovor. Ne gubim vrijeme više ni na šta što me se ne tiče, a svoju sreću rado dijelim sa svima, isto kao što prihvaćam kada su ostali sretni..
Za razliku od nekih, mene raduje vidjeti osmijeh na licima drugih i to je ono što me svrstava među ljude sa srcem i dušom. Napokon živim svoje snove, uživam u svakom novom danu i više nego išta na svijetu želim samo jedno, a to je da traje.
Poljubac i svako dobro mojim prijateljima. A neprijateljima? Dobar vid, dug život i još duži jezik..
