KOŠNICA
Sunce ce prepričavati
Koliko uzdisaja
prepranih rosom
od duge i zvijezda
utkaše pčele
u medno saće
skupivši nemire
Iz nektara poljupca
jednog leptira
zaspalog na luči
polenovog spektra
sa naših usana.
Kćerka sam neba.
Duša mi eterska,časna
U rukama grumen voska
Na usnama med.
U kosi breza.
Bože!
Budi milostiv!
Nebesko smo saće vječnosti.
RAĐANJE SUNCA
Poezija i prokletstvo
Žrtva i đželat
Oči i sječivo.
Srce kuca u tjesnacu
Pogled prkosi
Nijemi dijalog .
Riječ bez dlake na jeziku
jedini dinamit .
Tanak led.
Nada…
Ako svane ,
uzvratiće istom mjerom.
KRV NIJE VODA !
Zdravka Babić
