Hrvatska – mala zemlja velikih podjela

Iako mala zemlja, tako lijepa zemlja, smještena u samom srcu Europe, na predivnom moru i s cijelim mnoštvom još drugih pozitvnih atributa, ona je poput ljepotice koju nitko ne prosi jer je svi ogovaraju zbog njene ljepote – i na svoj način je nesretna i sva razjedinjena, sva raslojena.

I umjesto da nam bude Božja kuća puna međusobne ljubavi i razumijevanja, gotovo da je kuća prokletstva i nesloge. Po onoj narodnoj izreci – Nije kuća tijesna ako čeljad u njoj nije bijesna. Ona ima svoj narod, svoje ljude, ali nažalost permanentno i svoje loše političare. Rijeka koja je mutna u svome izvoru nikada se ne može razbistriti.

O, naša prekrasna zemljo Hrvatska, umij svoje lice i počešljaj svoje duge kose i iz njih izbaci gnjide, uši koje su se zalegle na tvojoj glavi i nikako ti ne daju mira ni spokoja.

Usudim se kazati da niti jedna država na svijetu nema tako duboke unutarnje raslojnice poput Hrvatske. Tko po tebi, na sve strane, razvlači bodljikavu žicu, pa se po najnovijem dijeliš i na vukovarsku i nevukovarsku Hrvatsku, na ćiriličnu i nećiriličnu. Podijeljena si zbog svoje povijesti, zbog svoje sadašnjosti, ali i zbog svoje budućnosti. Podijeljena si i zbog svoje savjesti, jer ti ne daju mira tvrdeći da ono što jesi da nisi, i ono što nisi da jesi.

Tko bi izdržao u glavi toliki rašomon agresije laži na tebe i iznutra i izvana?! Tko bi ostao razuman od brojnih silnica koje se u tebi i kroz tebe isprepleću, sudaraju i sukobljavaju. Tko bi izdržao tu erupciju mržnje prema tebi samo zbog toga što postojiš, a postojiš ne samo kao najveći planetarni, već i kao najveći svemirski grijeh i zločin. Zločin kojemu nema oprosta! Za one koji te ne vole, Ti si zločin sama po sebi, kao neželjeno dijete koje se rodi i odmah njegovu dječju nevinost pretvore u zločin, u neoprostivi zločin – zločin djeteta koje se nije smjelo ni roditi.

Podijeljena si na domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Podijeljena si duboko ideoloÅ¡ki na komunističku i demokratsku (domoljubnu) Hrvatsku. Podijeljena si na partizane i “ustaÅ¡e” bez obzira Å¡to od ovih potonjih nema viÅ¡e gotovo niti jednog živućeg. Podijeljena si na srbojugofile i kroatofile. Na euroskeptike i eufrofile.

Podijeljena si na izrazito bogate i izrazito siromašne. Podijeljena si na lupeže i na poštene. Podijeljena si na vjernike i nevjernike. Podijeljena si na radnike i zabušante, jednako zaposlene i nezaposlene. Podijeljena si na one koji te vole i one koji te ne vole. Podijeljena si na žrtve i ubojice. I da više ne nabrajam, jer i ovo nabrojeno već je svima preko glave.

Tko li samo u tebi izmisli tolike razdjelnice, tko li ih ugradi u tvoje prekrasno tijelo i tvoju plemenitu dušu, tko te tako zatrova i razori tvoj nevini duh, tvoju plemenitu čistoću, tko li uprlja tvoje prekrasno lice i tvoje obraze, da se danas stidiš sama sebe, a i svijet te zbog toga prezire.

Kao narod živimo u stanju intelektualne i duhovne hibernacije, svi smo uspavani, kao da se to sve nas ne tiče. Ovakvo stanje Hrvatske je slika kakva Hrvatska više nikada u svojoj budućnosti ne bi smjela biti.

I brdima i dolinama ječi – Hrvatska nikada u svojoj budućnosti ne bi smjela biti podijeljena, razjedinjena, nesložna …! Ne bi smjela biti…. Ne bi smjela biti…! Sinovi i kćeri Hrvatske, obratite se na jedinu vjeru, na jedinstvo hrvatskog nacionalnog korpusa!

U životu nekog naroda ništa nije slučajno, svako njegovo stanje je rezultat povlačenja tajnih ili javnih niti koji utječu na njegovu sudbinu. Bilo da se te niti povlače iznutra ili izvana od strane moćnih političkih tenzija.

Hrvatska se nalazi na političkoj vjetrometini i nikada sa sigurnošću ne može razlučiti jesu li to vjetrovi zla ili dobra. Sve je to samo politički vrtlog.

Mile Prpa