Živimo li u vremenu kameolona?
U surovosti zbilje,
nenadmašnih očekivanja,
pustinjama želja,
potrpanim bolima,
što kroz srž duše
nas režu,
pretvaramo li se
u ,,kameleone”,
prilagodljivošću postojanja,
da bi opstali,
preživjeli sušu,
gorčinu i čemer života,
sebe podižući,
smjelo,
gutajući skromne kapi nade,
sa zncima pijeska,
što grlo nam deru,
dok vapaje nečujne
krikom razbacujemo?
Sve, svi ,,znamo”,
ali tapkamo u magli
nikad dovoljno dorečenog,
u masama hipnotiziranih,
nama naizgled, sličnih ,,kameleona”
što boje mijenjaju,
vješto,
čekajući novo vrijeme,
nesvjesni ovog,
gušeći se u starom,
zapeli u pijesku prošlosti,
prespavanoj
Jesmo li umorni ili samo
zakamuflirani, a
stanje duše vješto
od svijeta sklanjamo
Tek mali dio pokažemo,
a i to previše biva,
jer znamo,
svjetina
raskida sve ono
čisto i sveto
autor: Branka Subašić
 |
OdgovorProslijedi
|
