Nevjenčani brak je osuÄ‘en na propast”

SDA ima nominalno najjaču koalicijsku poziciju i faktički može presuditi svaki nesporazum između DF-a i HDZ-a. Može osigurati kvorum u Vladi FBiH i Vijeću ministara. I to je otprilike sve što može. Kada pogledamo širi politički kontekst pred Izetbegovićem je krajnje neizvjesna politička budućnost. Ukoliko SDA nastavi popuštati DF-ovim političkim avanturistima, HDZ će izići iz koalicije te ostaviti faktički SDA u rukama DF-a. Vrlo je moguće da DF-ov nitroglicerinski dvojac Suljagić-Bajrović iskreno ne zanima nikakva stabilnost i napredak u FBiH te će nastaviti platformašku politiku sukoba sa „samoidentifikovanim skupinama“ (Srbima i Hrvatima). Ako usput unište ugled i koalicijski kapacitet SDA to je samo politički bonus.

Pametan čovjek koji prati politiku od ovog saziva Vlade FBiH i Vijeća ministara i nije mogao očekivati mnogo. Ipak situacija u kojoj će koalicija odmah potonuti u krizu iznenadila je i najveće pesimiste.

U početku mandata političari uobičajeno isijavaju optimizam. U slučaju trenutačne koalicije u FBiH nikakvoga razloga za optimizam nije bilo. Sam proces formiranja koalicije bio je mučan i trajao je predugo bez obzira što se znalo da je to jedina moguća koalicija ako Bakir Izetbegović neće zakopati ratne sjekire sa Fahrudinom Radončićem.

Prateća „državna“ koalicija koja je na razini Bosne i Hercegovine stala iza VM nije uspijela formirati izvršnu vlast u RS-u, što je njezine reformatorske kapacitete Vijeća ministara ograničilo na tehničko-kadrovsko upravljanja institucijama na razini BiH. Treba prihvatiti da ikakav ozbiljan politički proces na razini Vijeća ministara nije moguć bez suradnje s entitetima, a tu vrstu podrške sigurno od SNSD-a neće dobiti.

Kao da nije dovoljno ovako nestabilno Vijeće ministara praćeno tanušnom koalicijom na razini BiH, na nju se nakačila i nestabilna Vlada Federacije BiH koja, osim što može FBiH odvesti u potpunu parlametarnu blokadu, može istodobno preliti krizu na državnu razinu, te VM pretvoriti u vlastitu kopiju tj. „skupinu dužnosnika za imenovanja i privatnu političku trgovinu“.

Javnost u BiH nije ni svjesna da smo svega korak od raspada koalicije SDA-HDZ-DF koji će postojeću Vladu FBiH i Vijeće ministara pretvoriti u kopiju Nikšićevog raštimanog i kriminaliziranog orkestra koji je kompletnu drugu polovicu mandata „svirao k….“ bez parlamentarne većine i s ministrima koji su napuštali stanke, djelovali kao rent-a-dizači ruku, boravili u istražnim zatvorima, tužakali se Ustavnom sudu itd.

Bosnu i Hercegovinu koja je na ovim izborima trebala izaći iz dvogodišnje potpune političke blokade vjerojatno čeka još razorniji četverogodišnji nastavak.

Kada uzmemo u obzir postojeće političke aktere, njihove motive i poziciju u vladama i Parlamentima, scenarij koji slijedi je izgledniji od neuspjeha Zlatkove „Zapadne Njemačke u slivu Miljacke i Bosne“ …

HDZ i Dragan Čović

Ako postoji rana HDZ-a na koju SDA i DF ne bi trebali sipati sol onda je to upravo nastavak platformaške prakse. Ako misle da će Reuf (uz prikrivenu SDA potporu) uspjeti što Zlatko nije, očito ne poznaju Čovića. Kako je odbio Platformu i ostatak mandata preživio iz polu-opozicije Čović može to učiniti opet bez velike štete po sebe i svoju lidersku poziciju. Ipak to će uraditi nevoljko jer kvorumi obje vlade postoje i bez HDZ-a i njegov politički pritisak kroz napuštanje koalicije, iako dugoročno uništavajući po koaliciju i SDA, ne bi bio trenutačan. Vlade bi nastavile raditi bez HDZ-a što je „platformaškoj mafiji“ (direktori koji drže javna poduzeća i njihovi kriminalno-politički sponzori) sasvim dosta.

S druge strane nijedan zakon se ne bi mogao donijeti niti u jednom od Parlamenata, a mehanizam kordinacije bi sezao do Ze-Do kantona. Opozicija koju bi formirali HDZ-SBB-SNSD bi imala veću parlamentarnu moć od vladajuće koalicije, a Bakir Izetbegović bi faktički ostao samo s jednim partnerom DF-om i potpuno ovisan o njima.

DF i trijumvirat Komšić-Bajrović-Suljagić

Demokratska Fronta je nestabilna stranka koju vodi prilično nestabilan liderski trijumvirat Komšić-Bajrović-Suljagić s tendencijom da druga dvojica malog „titu“ šutnu iz pravih kombinacija ili ga razvlaste od ozbiljne politike te zadrže kao magnet za glasove bošnjačkog proletarijata. Možda se ovo i dogodi uz njegovu suglasnost jer je Komšić i prije naglašavao vlastitu lijenost i želju da prepusti stranku nekom drugom.

Vrlo je moguće da DF-ov nitroglicerinski dvojac Suljagić-Bajrović iskreno ne zanima nikakva stabilnost i napredak, nego im je vlada isključivo poligon za promicanje pseudograđanske ideologije i nastavak političkih obračuna koje iz izborne kampanje prenose u Vladu FBiH.

Njima je puno je važnije dovesti u pitanje neka kolektivna politička prava Hrvata i Srba i postojeću političku praksu, nego održati socijalnu i ekonomsku stabilnost FBiH. Potajno se vjerojatno i nadaju potpunom socio-ekonomskom kolapsu u kojem vide priliku za vlastite revolucionarne ideje. Vlast im služi za nastavak obračuna sa „samoidentifikovanim skupinama“ (Srbima i Hrvatima), a ako usput unište ugled i koalicijski kapacitet SDA to je samo politički bonus.

DF je i nastao kao ad-hoc kombinacija militantata iz SDP-a kojima Zlatko Lagumdžija nije bio dovoljno ekstreman u nametanju „građanske BiH“ Srbima iz RS-a i kršenju kolektivnih prava Hrvata. Podršku im je pružio od raznih američkih fondacija podržavani NVO sektor od čije je jalovosti samo veća želja da na workshopima po hotelima formiraju neku „bosansku naciju“.

Zbog ove kombinacije ustavno destruktivne ideologije i agresivnih osobnosti Demokratska Fronta će pokušati u funkcioniranje vlada uvesti „građansku praksu“ iz Platforme po kojoj utjecaj nad ekonomskim resursima u bošnjačkom dijelu FBiH uglavnom pripada SDA, a „građanski partner“ razliku namiruje preuzimanjem dijele resursa na hrvatskim područjima FBiH.

Za DF kao „novog kolača“ političkoj sceni već se nakačio takav gremij krimopoduzetnika i obavještajaca prema kojima notorni Jerko Lijanović izgleda pitomo k’o predsjednik neke skandinavske ekološke stranke.

SDA i Bakir Izetbegović

SDA ima nominalno najjaču političku i koalicijsku poziciju i faktički može presuditi svaki nesporazum između DF-a i HDZ-a i osigurati kvorum u Vladi FBIH i Vijeću ministara. I to je otprilike sve što može. Kada pogledmo širi politički kontekst pred Izetbegovićem je krajnje neizvjesna politička budućnost.

Ukoliko SDA nastavi popuštati DF-ovim političkim avanturistima, HDZ će izići iz koalicije te ostaviti faktički SDA u rukama DF-a.

DF ima pod kontrolom NVO sektor koji će za potpuni neuspjeh Vijeća ministara i Vlade FBiH okriviti SDA, koja realno nosi i najveći teret obećanja i očekivanja, koja ima dva premijera i koja je obećala 100.000 radnih mjesta.

Ako eksplozija socijalnog nezadovoljstva poštrapa i DF kao stranku, njihov politički vrh može osigurati političko preživljavanje kroz neko ujedinjenje sa SDP-om i praktično kompletnu političku odgovornost za stanje koje su zakuhali istovariti u krilo SDA tamo negdje 2017. godine.

Ako ne uspije političko preživljavanje kroz ujedinjenje SDP-om trijumviratu koji vodi DF-a ostaje varijanta da s novcem koji će im osigurati uhodani platformaški management koji su uzeli pod zaštitu odlete preko oceana. Ne bi im bilo prvi put da nakon zajeba kliznu vani „širiti istinu o Bosni“ čekajući neki novi politički projekt koji se može zajahati.

Izetbegović faktički može ostati sam na političkoj sceni s nikad jačom opozicijom i nikad destruktivnijim i nepredvidivijim političkim partnerom. Stranku je potpuno simbolički nakačio na obitelj Izetbegović i tako ostavio veći dio biračke baze slobodan za SBB.

Paradoksalno je to što će od neuspjeha SDA u ovom mandatu profitirati isključivo njegov najveći dušmanin Radončić. Od ovoga scenarija SDA može spasiti osjetno poboljšanje gospodarske klime, zaposlenosti i borba protiv kriminala. Faktički SDA-u treba stabilizacijski mandat bez velikih političkih tema. Priča o „branjenju Bosne od podjele“ i nepostojećeg „trećeg entiteta“ je potrošena i neće zaustaviti ponavljanje „februara 2014.“.

Za razmišljanje o vjerojatnosti ovog scenarija razmisliti o potpunom izostanku aktivnosti Fahrudina Radončića koji u tišini prati koji će smjer zauzeti Bakir Izetbegović.

Poskok.info