A DJECA….???
Dok se sliježu utisci i euforija oko Eurosonga, pobjednika i ,,pobjednika”, tko je kome dao glasove, a tko nije, pitam se da li itko pomišlja na djecu, tu ,,malu” publiku na kojoj svijet ostaje.
Dječja je psiha poput spužve, upija sve i pamti…
Kao dijete željno sam očekivala i s ushitom pratila svaku Euroviziju. Bio je to obiteljski događaj. Tako je bilo i sa mojom djecom. Imali smo i svoje favorite..I sad pamtim neke melodije, a tek raskoš toaleta tadašnjih izvođačica (dama).
A sad, na pozornici Eurosonga se odigravaju svakojaki performansi, pa i sotonistički i ulaze kroz ekrane u milijune domova…
Nastrano-bolesne devijacije se predstavljaju kao normalne.
Na Eurosongu 1984. Izoldi Barudžiji koja je nastupila u duetu s Vladom Kalemberom nije bilo dopušteno da ima kratku crnu haljinicu, već je morala imati haljinu do poda. A sad gledamo i muške gole stražnjice u tangama…itd.
Perfidno i degutantno, u kolektivnoj Maniji i hipnozi plasira se prodorno i stručno smišljeno, perverzno i nastrano.
Je li ovo sunovrat civilizacije ili tek početak kraja, koji odavno već traje ali se sad javno i drsko demonstrira..?
Možda će ovu moju objavu fb ukloniti. Već su me jučer bili privremeno blokirali (zbog nekih mojih komentara).
ALI jednostavno ne mogu prešutjeti na ovo što se događa, servira, nameće svima, osobito djeci i generacijama što dolaze.
Zar bi trebali na ovo prešutjeti i šutjeti dok nam djecu siluju ovim stilom nehumanizma, zbunjenu kao guske u magli…?
Branka Subašić
