NE BUDITE NAS
Ljubili se …
…………..
ljubili se
ti i ja …
Ljutkasti đumbir
i Slatka vanila .
Ljubili se …
……………..
Sve nas cvjeće
nijemo posmatralo .
Kiša nas umivalo.
Sunce nam se smješkalo.
A mi se ljubili.
Ko pjesnik i muza.
Sve dok ne utonusmo
u hipnotički san .
I sad se ljubimo
…………………
Snenim očima .
…………………
Skriveni od ludih vjetrova.
…………………
Ne budite nas!
NE BUDI ME MAJKO
Ne budi me, majko,
pusti me da sanjam
svoj svijet čarobni.
Na pokrivaču od pliša
golicaš mi tabane,
ja djevojčica brbljiva, nježna,
mirišem na tople pelene.
Ne budi me, majko,
u svojoj duši sanjam
pramenove želja.
Ja još sam sanjiva djevojčica,
trčim za dúgom čudesnog sjaja,
sa mjesecom u kosi
i zvijezdama u očima
prebiram bajke.
Tražim svog princa
da ga upišem u spomenar.
Ne budi me, majko!
Ne daj čaroliji da prestane.
Još šetam na mjesečini
podruku sa nestašnim dječakom,
mirišem njegovu nemirnu kosu,
dok nosi nas pjenušavi aprilski lahor
i u vazduhu osjećamo kišu.
Mi crtamo svoje zajedničko nebo.
Ne budi me, majko,
hoću još malo nekadašnjeg sna
razasutog na vjetru zaborava.
Još sanjam sretno djetinjstvo,
uzavrela ljeta,
gospodu i drugove.
Ne budi me, majko,
još sanjam burne godine,
jer, siromašni su oni
što nikad sanjali nisu.
Pusti me da sanjam, majko,
čarobni moji su snovi!
Dok hladni vjetrovi viju,
ne dam da nestane čarobna slika,
jer… nema modrih sjećanja u meni.
Pusti me, majko,
da odsanjam pjesnika
što napisa pjesmu
“Nepoznatoj ženi”
Zdravka Babic
TAJNA NAD TAJNAMA
Rekli su mi da si mrtav.
Utopile te tvoje rijeke.
A htio si postati pjesnik…
Pa si dozvao Mostarske kiše.
Otvorilo se nebo…
Rijeka kao more zapjenila.
U plesu đavola,
voda je odnijela našu prošlost.
A ja…
Obukla crnu haljinu…
i tražim te po sumracima.
U ruci knjiga ,k’o vrisak crn!
Vjetar sa Leotara ,vatre požude pali.
Moji se anđeli posvadjali.
Platani pokriše sve moje želje.
Ljutiti kamen pamti ,tajnu nad tajnama.
Ako si živ…
Potraži me noćas,uoči Spasovdana!
Među stećcima na obali bilećkoj…
Vidjećeš svjetlost!
Ja sam Božija ljuba
i gejša vremena svih
Tvoja muza.
A ti si poezija.
Ti si grijeh napravio .
Nije ti suđeno da umreš .
Zdravka Babic
