Mate Grbavac, Nemir tišine, Naklada DHK HB, Mostar, 2012.
Nimalo pretenciozno, ali zato srcu ugodno. To je ova zbirka pjesama pred nama. Njezin tvorac ide svijetom, promatra Å¡to se zbiva i baÅ¡ ga briga hoće li drugi zapljeskati naÄinu kako je neÅ¡to zamijetio.
ÄŒitava problematika u pjesmama pred naÅ¡e oÄi biva iznesena kao u nekoj igri. Glavni igraÄ je naravno pjesnik. I kuÅ¡a biti na dobitku bez obzira kako igra tekla. »Zaputih se u putovanje/ Pejzaž razbijen/ Na oko/ Lelujavo… Moje poglede/ Nitko/ Ne pogleda.« (Putovanje) Prva je ovo pjesma u zbirci i nagovješćuje da će se pjesnik i dalje boriti. KuÅ¡a napraviti neÅ¡to novo, dobro, ali tko to vidi? Svatko je zaokupljen svojim brigama. PoteÅ¡koće nastaju i kad ti se Äini da si sve napravio da bude drukÄije. Najbolji primjer za to je pjesma Ratobran. »Ja sam se jednom osigurao/ od rata.// Sazidao sam zamak snovima/ okovan./ U puÅ¡karnice zasadio cvijeće./ Naselio ptice u kule./ PauÄinom zazidao otvore… A kad na vrata/ pokuca rat…« Da, zaista je sve prolazno i pauÄina na ovoj zemlji. Neka nas druga obzorja oÄekuju. Za one koji vjeruju to je nebo. Grbavac govori i o njima, odnosno o sebi. Promatra takve ljude u molitvi pred Bogom. I nakon Å¡to ih je sve opisao onda zakljuÄuje da se neki toliko natovare željama da zaborave iÅ¡ta Boga pitati! Ne voli to, kao Å¡to ne voli ni neke druge stvari koje se ljudima uobiÄajeno dogaÄ‘aju. (Ne volim) Knjigu zakljuÄuje trolistom stihova i izborom iz ranijih zbirki, jednostavno da se naÄ‘e onome tko se prvi put susreće s njegovim pjesniÅ¡tvom.
Grbavac nije nov u književnom stvaralaÅ¡tvu i zbog toga mu stihovi ne hramlju poÄetniÄkim koracima. On ima Å¡to reći pozornom Äitatelju. PriÄa mu lagano o životu oko nas, a tako duboko zaviruje u njegovu duÅ¡u. Zbog toga njegovo pjesniÅ¡tvo vrijedi uzeti u ruke.
