Pod križima njinim se prostire tajna.
Duboke su rane tih prošlih dana.
Ostale nijeme,
nemaju glasa,
zagrljene na Putu Spasa.
Srce se slama…
Vjetar ga tješi.
Zaustavlja jecaj
što s tugom se bori
Utinjala vatra, u grudima gori!
Glas s neba nečujno zbori
Dok vjetar laki tu Ariju svira
Pjesma odzvanja
poljima Bila.
A nebo šuti…
Ni vapaja nema.
Tek pokoja zraka u sutonu drijema
Na križu jednog sina i brata
Izgubljena u vihorima rata
Ostavljena…
Više ga nema…
Bog mu je svjedok
A grob stijena
Pod tmurnim nebom
Gdje muk je jači
Od svakog krika
I boli je veći
Gdje suze bujicu nose
Vape za čeznjom
Mole je,
prose…
Poželih na tren vratiti vrijeme!
Oživjeti njine krikove nijeme!
Poljubiti obraze hladne u rosi!
Pokriti noge.
Spavaju bosi.
Negdje daleko
gdje nema straha,
nit’ suza, nit’ boli…
Dok Majka stara
na pragu moli
Jutrom umorna krunicu ljubi
Pognutih ramena
sina svog čeka…
Uprtog pogleda u daljine
Srce boli, al‘ doziva
Sine!
Znala je, on neće doći
Borba u prsima
Ne prolazi plamti
Davno je bilo,
Ali se pamti
U noćima dugim
ne spava.
Bdije
I on se nikada vratio nije.
A vjetar tajnu u Čabulji čuva
Puno je boli,
Zboriti neće
Tek tužnu pjesmu zviždukom nijemim
pjeva gaseći dogorjele svijeće…
Irmgarda Ćurčić 24.10.2024