TIGROVIMA ULAZ ZABRANJEN: ‘Vojna policija nam brani ući u bivšu ‘maršalku’ zapaliti svijeću kod spomenika našim suborcima!’

0
757
21.10.2009., Zagreb - Petrinjska ulica, na straznji ulaz Zupanijskog suda sprovedeno je sedam bivsih pripadnika 7. gardijske brigade Pume osumnjicenih za ubojstvo petorice srpskih ratnih zarobljenika za vrijeme akcije 'Maestral 2' na podrucju BiH, do suda dopratila ih je vojna policija. Photo: Goran Stanzl/VLM/PIXSELL

“Znamo da su mjere sigurnosti neophodne, no poprilično je loÅ¡ i ponižavajući osjećaj kad te ne puste zapaliti svijeću suborcima. Nazvao bih to čak i skandaloznim jer… To je kao da majci ne daÅ¡ ući na groblje da se pomoli na grobu svog djeteta”, žali se pripadnik Tigrova koji nije puÅ¡ten u vojarnu Croatia.

Vojarna Croatia koja se prije Domovinskog rata zvala “kasarna Maršala Tita”, zloglasna “maršalka”, u svom krugu “skriva” spomen obilježja poginulim Tigrovima. Skriva, kažemo, jer za one koji bi taj spomenik najiskrenije posjećivali i kraj njega zapalili svijeću, on sve više postaje nedostupan.

– U posljednje vrijeme imamo sve veći problem s ulaskom u vojarnu Croatia u kojoj je zajednički spomenik svim našim suborcima, poginulim Tigrovima. Naime, unazad 2-3 mjeseca vojni policajci nas ne puštaju unutra iako se spomenik vidi s ulaza, udaljen je svega desetak metara – kazuju nam pripadnici Tigrova koji smatraju da je zbog grobova Tigrova koji su razasuti diljem Hrvatske, njih oko 360, ponekad najpraktičniji način doći se pokloniti svima kod zajedničkog spomen obilježja. Od njih doznajemo i ovo:

– Problem je što neki policajci puštaju, uz malo nagovaranja, ali većina ih traži prethodno najavljivanje. Znamo da su mjere sigurnosti neophodne, no poprilično je loš i ponižavajući osjećaj kad te ne puste zapaliti svijeću suborcima. Nazvao bih to čak i skandaloznim jer… To je kao da majci ne daš ući na groblje da se pomoli na grobu svog djeteta. Ponavljam, mjere sigurnosti su razumljive, ali malo razumijevanja prema nama ne bi škodilo – žale se bivši pripadnici Tigrova.

Mišljenja su kako bi se uz malo volje ova situacija mogla riješiti na način da se napravi poseban prilaz spomeniku, odnosno da ga se na neki način izdvoji.

“Spomenik bi mogao”, smatraju, “biti premješten ispred vojarne, pa bi tako svima bio dostupan u bilo koje vrijeme bez posebnih najava ili dozvola”.

Iako bi ovaj problem za pojedine mogao zvučati bezazleno, to zapravo i nije tako. Naročito ako se uzme u obzir da spomenik žele pohoditi mnogi koji nisu iz Zagreba i koji su u prolazu. Sve u svemu, vrlo loš osjećaj za branitelje koji su svojedobno ratovali za oslobođenje te iste vojarne u koju sad ne mogu ući. bpz.ba