SRAMOTA: U Hrvatskoj nije dopušteno ubiti vrapca u jajetu, ali dijete u maternici je!

Branitelji ljudi gdje ste?

Da, mi živimo u svijetu koji ubija djecu. I to više nije nikakva tajna niti šok. Šokantno je zapravo da smo kao društvo (katoličko društvo) u potpunosti oguglali na ubijanje ljudi te da nijemo promatramo i šutke odobravamo zakone koji u našoj blizini odobravaju ubojstvo čovjeka. Sramota je zapravo po cjelokupno društvo da šutimo na zvjerstva koja se događaju u hrvatskim bolnicama nad nerođenom djecom.

Također, sramota je da u hrvatskom zakonu postoji Zakon o zaštiti životinja i bilja, ali ne postoji Zakon o zaštiti čovjeka, ljudskog bića, već samo onaj koji štiti neka ljudska prava. Jeste li se zapitali što je to ljudsko pravo i koliko se ljudsko pravo razlikuje od  čovjeka? Ljudsko pravo je umjetna, neživa tvorevina, dok je čovjek živo biće ostavljeno na milost i nemilost tom neživom entitetu (pravu) kojemu je dano da ubija.  Iz tog zakona, naravno izuzeta su stvarna prava, temeljna prava, pravo na život nerođenog čovjeka. Jer, kako da čovjek ima prava ako se nije niti rodio? Sramota je nadalje da je u  Hrvatskoj na snazi odštetni cjenik za preko 400 posebno zaštićenih životinja po kojemu se predviđaju kazne ako se ubije primjerice vrapca u jajetu, slavuja u jajetu ili ako se uništi šumski mravinjak ili se pogazi neka zaštićena biljka i to bez obzira da se netko pita želimo li ili ne ove životinje ili bilje, dok za ljudsko biće ne postoji nikakav zakon, osim onoga koji dopušta ubijanje djeteta još u utrobi majke. To je monstruozno i naprosto strašno.

Kazne za ubijanje “zaštićenih” životinja sežu i do nekoliko desetaka tisuća kuna, dok se ubijanje ljudskog bića odvija potpuno legalno, i još smo upozoreni da ne smijemo majkama i aborterima “nabijati” grižnju savjesti, primjerice molitvom pred bolnicom. Situacija postaje skandalozna u trenutku kada vidimo da se zbog nestanka ili ubojstva jednog psa, jedne životinje na noge medijima podigne cijela država, dok na gnjusno ubijanje beba nitko ne reagira, već ti isti mediji na sav glas optužuju one koji se bore za život, iako je abortus, odnosno oduzimanje života ljudskom biću u sukobu sa svim etičkim normama.

To dokazuje i Hipokratova zakletva koju polažu svi liječnici prije diplome a koja kaže “Apsolutno ću poštovati život od samoga začeća… Ovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!” Hrvatsko Sabor je 1996. godine usvojio program demografskog razvoja kroz kojeg porućuje: “Život čovjeka temeljna je vrijednost našeg društva te ga treba zaštiti od začeća do prirodne smrti.” U Hrvatskom Ustavu jasno piše da svaki čovjek ima pravo na život, ali kada je u pitanju pravo nerođenog djeteta sve to pada u vodu, a da nitko zapravo ne zna kako ni zašto. Jer, u Hrvatskoj se nikada nije održala javna rasprava, nikada se nije pokrenulo to pitanje, već je Zakon o abortusu Hrvatima nametnut u komunističkoj Jugoslaviji – zločinačkoj tvorevini koja je ubijala Hrvate, a nastavlja ih ubijati i danas. I to na način da je životinja zakonima zaštićenija od čovjeka, a šutnja našeg društva strašnija od bilo čega.

Nerođena djeca nisu dobila priliku govoriti i braniti svoja prava, a čak i životinje imaju aktiviste koji to čine za njih, stoga je neizmjerno važno po Hrvatsku da branitelji ljudskog života budu glasniji! Samo se zapitajte zašto je nerođeni vrabac posebniji od nerođenog čovjeka? Riječ je naravno o nametnutom apsurdu i indoktrinaciji hrvatskog društva, a koja je svakim danom sve strašnija i snažnija!

“Zaista kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (MT 25,40). Naša najmanja braća ili sestre su upravo oni mali, tek začeti u majčinoj utrobi, zar je to tako teško za prihvatiti?BPZ.BA