(Mesihovina, 21. svibnja 1936. – Zadar, 21. svibnja 2015.)
Kako je moguće jedan ovakav život staviti na papir? KoliÄinu njegova iskustva, dužinu i težinu njegova puta, dubinu njegove ljubavi nije moguće ispisati rijeÄima, ali rijeÄima moramo jer život Milana Bagarića to zaslužuje. Ja sam ga neprocjenjivo poÅ¡tivao. Znao sam za njegove vrline, njegov veliÄanstveni karakter i njegovu žrtvu. Imao sam ga Äast upoznati u ameriÄkom zatvoru, ali i na hrvatskoj slobodi.
Životni put mu je zapoÄeo upravo tu, u tom kraljevskom duvanjskom kraju, rodnoj Mesihovini. Rodio se u Äetvrtak na 21. dan mjeseca svibnja 1936. godine u obitelji AnÄ‘elka i Zorke Bagarić. Već kao mladić osjetio je jaram komunistiÄkog režima i zov slobode i vlastite i svoga naroda.U 21. godini života, 1957. godine pokuÅ¡ao je pobjeći u Italiju, ali su ga komunisti uhvatili i zatvorili. PokuÅ¡avao je i uspio opet 1961. kada bježi u Italiju, u Trst. Nakon kraćeg vremena iz nesigurne Italije prelazi u Francusku. Nakon Å¡est godina, 1968. u Parizu upoznaje i ženi Filomenu GrubiÅ¡ić. 1969. u Parisu im se rodila kćer Silvija. Već u Parisu se ukljuÄio u rad i borbu za Hrvatsku družeći se sa hrvatskim domoljubima koji ÄeznuÅ¡e za hrvatskom slobodom. Ta Äežnja za slobodom svoga naroda ispunila je njegov cijeli život. Godine 1970. ova mlada obitelj seli se u Sjedinjene ameriÄke države. Nastanjuju se u Chicagu gdje je već živio Filomenin brat Jerko GrubiÅ¡ić i stric fra Silvije GrubiÅ¡ić. Godine 1971. u Chicagu im se rodila kći Ana, a 1972. kći Irena.
Njegov život u Americi 70tih i 80tih godina bio je ispunjen brigom za svoju obitelj i radom za promicanje hrvatske slobode. Radio je kao elektriÄar i bio poznat kao veliki radnik i poÅ¡ten Äovjek. Pomagao je hrvatske organizacije, posebice Hrvatski otpor, hrvatske župe i udruge. U hrvatskoj zajednici grada Chicaga je bio aktivan pomažući je na razne naÄine. Hrvatsku je toliko volio da je postavio veliku antenu na svoju kuću kako bi mogao sluÅ¡ati radio Zagreb tih davnih godina. Čžezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina kada je bilo teÅ¡ko govoriti i sanjati o hravtskoj slobodi, Milan Bagarić i hrvatska dijaspora nisu nikada od nje odustali. Znali su da će doći dan. Poput Veselka Koromana životom su svjedoÄili snagu nade izreÄenu u pjesmi:
“Doći će vrijeme blagog naroda.
Onog Å¡to ima obilje rana, obilje Äasti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anÄ‘ele.â€
Milan je bio svjedokom te nade i životom pokazane ljubavi, a svjedocima se mora vjerovati! Oni su nositelji povijesti i glasnici Istine!
Godine 1981. bio je prisiljavan od ameriÄke policije lažno svjedoÄiti protiv Hrvata. Kada nije na to pristao, onda su ga optužili i zatvorili. BijaÅ¡e to na prvi dan mjeseca srpnja 1981. Radije je prihvatio optužbe nego lažno svjedoÄio! Znao je da u njemu ne može boraviti laž! Znao je za onu povijesnu istinu Zrinskih izreÄenu u veliÄanstvenoj reÄenici: „Navik on živi ki zgine poÅ¡teno!“ Poput velikog ÄeÅ¡kog uznika Vaclava Havela znao je da nas „Laž nikada ne može spasiti od druge laži!“ Laž tako postane kao gruda snijega koja samo ruÅ¡i druge oko sebe. Milan je uvijek birao put istine!
30. lipnja 1982. osuÄ‘en je na 30 godina strogog zatvora. Kaznu je odslužio Äasno i dostojanstveno pod zatvorskim brojem kojega joÅ¡ pamtim: 02650-016. U Äetiri ameriÄka federalna stroga zatvora u Alabami, Indiani, Illinois i Tennessee proveo je 6,684 dana, ili 18 godina, 3 mjeseca i 18 dana. U Zagreb, u slobodnu Hrvatsku, vratio se 29. listopada 1999. kada su ga svezana, želeći ga joÅ¡ i na kraju njegova sužnjiÄkog puta do kraja poniziti dopratili ameriÄki agenti. U zatvoru se snaÅ¡ao. PoÅ¡teno obavaljao svoje poslove i bio vrlo cijenjen Äemu sam i ja svjedok kada su mi zatvorski Äuvari rekli kako je Milan Bagarić vrlo uljudan gospodin. I u zatvoru je u vrijeme domovinskog rata naÅ¡ao naÄina kako sluÅ¡ati kratki val Hrvatskog radija, posebice je sluÅ¡ao glas SiniÅ¡e GlavaÅ¡evića iz Vukovara. Bilo mu je jako teÅ¡ko jer nije mogao u Hrvatsku, doprinijeti njenoj slobodi. Ta patnja zatvorskih dana je nemjerljiva, dubina ljudske boli neiskaziva, a koliÄina žrtve iz ljubavi prema Hrvatskoj inspirativna. Njegova obitelj, prijatelji, kao i hrvatski svećenici i Äasne sestre su ga redovito obilazili u zatvoru. U zatvoru je imao samo jedan strah: da ne bio sluÄajno bio izruÄen Jugoslaviji. Da, bilo mu je teÅ¡ko! Težinu ne možemo izmjeriti, ali je možemo cijeniti. Nije mogao biti ni u jednim svatovima svoje djece, niti na jednom krÅ¡tenju svoje unuÄadi. Nije mogao dijeliti svoje dane s obiteljima Bagarić, Kosir, Barun i Brajković. Djeca su odrastala bez njega, ali ipak s njim. Otac je bio stalno prisutan u njihovim duÅ¡ama, snovima i iÅ¡Äekivanjima slobode.
Kada se vratio u Hrvatsku Bog mu je darovao vremena da uživa u slobodnoj Hrvatskoj. Nastanio se u Zadru, blizu svoga brata. Zajedno sa suprugom Filomenom, koja se vratila iz Chicaga doÄekati ga u slobodnoj Hrvatskoj, živio je svoju zadnju životnu dionicu. Hrvatsku slobodu uživao je vremenski kraće nego vrijeme provedeno u zatvoru. Bila mu je velika želja vraćati se uvijek iznova u svoju Mesihovinu, odakle je poÄeo životni put ovog dobrog Äovjeka. Uživao je u ljepoti zemlje svoga djetinjstva. Na zemlji je pronalazio mir i ljepotu. Sa zemljom je bio vezan. S njom radio i nju ljubio. Davno je sanjao o vjetrenjaÄama, proizvodnji struje na ovim podruÄjima i sanjao vremena koja će doći jednoga dana. Milan je uvijek ostao povezan sa svojim izvorom, svojim poÄetnim izvorom u Mesihovini i hrvatskim izvorom svoga identiteta.
On može i treba biti uzorom danaÅ¡njem hrvatskom Äovjeku kako poÅ¡teno živjeti i Äisto, nesebiÄno voljeti domovinu Hrvatsku.Svoju djecu je odgajao u duhu poÅ¡tenja i pravednosti. Njegova djeca danas odgajaju svoju djecu u istom hrvatskom duhu. Njegova unuÄad polaze hrvatske župe i Å¡kole nastavljajući djedovu ljubav, ponos i tradiciju. PonaÅ¡ao se kao gospodin. Istina mu je bila prioritet. Njegov put od Äetvrtka, 21 svibnja 1936., do Äetvrtka 21. svibnja 2015. mora nam biti inspiracija za dobro, poÅ¡teno i iskreno, te nikad prekinutu ljubav prema Hrvatskoj.
Iskrena sućut supruzi Filomeni, kćerima Silviji, Ani i Ireni, obiteljima Bagarić, GrubiÅ¡ić, Kosir, Barun i Brajković! Neka mu Izvor Istine, Gospodar života i ZaÄetnik ljubavi, dobri Bog daruje svoj vjeÄni mir!
Fra Jozo Grbeš
