SVJEDOÄŒANSTVO ELVISA DUSPARE

U Gospiću je 9. lipnja 2015 predstavljena knjiga Elvisa Duspare “Nanovo rođen”. Ovdje donosimo uvodne riječi velečasnog Marinka Miličevića predstavljanja ovog djela kao osobnog svjedočanstva života, koje po njemu, spada u izvanredno dobro sredstvo Nove evangelizacije.

Neki je svećenik volio dugo propovijedati. Narodu je to bilo dosadno. Ali on je znao govoriti „svaka travka je propovijed za sebe“. Jednog dana je kosio oko župnog stana, a jedan mu vjernik reče: „Velečasni, tako mi je drago što kosite travu“. Zašto? Upita ga velečasni. „Radujem se što tako skraćujete svoje propovijedi“, odgovori vjernik. (ovim vicom sam želio reći da ne ću biti predug)

– IKA izvještava da je bila predstavljena knjiga Nanovo rođen na desetoj književnoj večeri Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronima.

– Đakovo, u Katedralnoj župi Svih svetih predstavljana knjiga NR.

– Radio Maria, u emisiji čitamo knjigu Nanovo rođen.

– Knjiga je bila i na Svećeničkom danu, u Zagrebu na Šalati.

– Itd.

Stoga smo i mi, na poticaj vjernika, odlučili pozvati autora da predstavi svoju knjigu i u našem gradu Gospiću.

Elvis Duspara (1972.) i njegova supruga Jasna imaju 4 djece (uključujući i pok. Domagoja). U današnjim medijskim krugovima kada se spomene njegovo ime uglavnom se misli na čovjeka s čvrstim katoličkim stavovima, katkada, po nekima, možda i pretjeruje u svojoj dosljednosti. No, uglavnom će se svi složiti da je zauzet u promicanju kršćanskih vrednota.

Poznat je po vrlo kvalitetno uređivanim časopisima njegovim dizajnerskim perom “Book” i “Nacija”. Često objavljuje kolumne na portalu Dnevno.hr., a nedavno je i sam je pokrenuo portal Nacija.hr.

Ovih dana su me ljudi znali pitati: tko je on bio što je sad? Što god da sam rekao, nisam bio zadovoljan sa svojim odgovorom. Shvatio sam zapravo da će zainteresirani za knjigu to najbolje otkriti kroz čitanje knjige Nanovo rođen. Nije on poznat po nečemu, osim po mladenačkim (i manje mladenačkim) ispadima, lutanjima i izgubljenosti koja karakterizira današnji svijet bez Boga.

Nakon svoje obiteljske tragedije (čudne smrti sina Domagoja) događa se preokret u njegovu životu: upoznaje Boga, njegovu blizinu i ljubav, koja mijenja njegov život. Nakon, toga, budući da se nije zadovoljio samo s polovičnim obraćenjem (odlaziti samo nedjeljom na misu), nego se aktivno uključuje u svoju župu. Dao se na raspolaganje crkvi. Ne boji se nikakvih kritika i napada kada je u pitanju zauzimanje za istinu.

Elvisov je život zapravo pokazatelj kako bi ovaj svijet bio puno ljepši kada bi svatko nastojao otkriti poslanje koje mu Bog daje u ovome svijetu. Tada bismo bili „popularani“ na Božji način u onome što radimo, a ne na način popularnosti kakvu ovaj svijet traži – da izgubimo sebe.

Možemo reći da je kod njega posebno prisutna tematika raskrinkavanja neprijatelja ili bolje rečeno raskrinkavanje Antikrista. Možda zato što je i sam bio u pod njegovim kandžama?

Glavni lik romana Nanovo rođen zove se Ilija Mali, tj. sam Elvis Duspara. Kako stoji u pogovoru: „On nekada mladi poduzetnik, zbog poslovnog uspjeha, izgubio je vezu sa stvarnošću.“ Nakon tragedije (smrti sina Domagoja) njemu i njegovoj supruzi Jasni sve izgleda izgubljeno, nalazi se u besmislu svoga postojanja. No, tražeći istinu u vjeri, dobiva mir i sigurnost. Zapravo stječe iskustvo da je Uskrsli Krist živ i bliz u svakoj našoj situaciji.

Ova je knjiga također pokazatelj da čovjek mora ući u ponizni stav pred Bogom moleći od njega potrebne milosti. To je snaga molitve koja u svoje vrijeme biva uslišana i ne ostavlja vjernika u razočaranju, unatoč tome što živimo u instant vremenu kada mnogi žele imati stvari riješene sad i odmah, pa i Bogu bi se obratili smo ako će odmah ispuniti želju (kao na dugme) bez vlastitog obraćenja, što dakako nije moguće, jer nije dobro za samog čovjeka.

Smrt sina Domagoja ne prikazuje kao Božju kaznu, ali ponizno i odvažno svjedoči da je ta smrt nedužnog stvorenja bila za njega i njegovu obitelj preokret koji ga je doveo do Isusa Krista, a to je za čovjeka najvažnije: otkriti Onoga koga je Otac poslao.

Potičem na čitanje! Prije svega jer ćemo se svi naći u toj knjizi ili barem u nekim dijelovima. Ali ima tu i drugih sadržaja… Kako don Anđelko Kaćunko kaže: kroz knjigu možete se i nasmijati i naplakati. Na kraju rečeno, ovo djelo kao osobno svjedočanstvo života spada u izvanredno dobro sredstvo Nove evangelizacije. Neka autoru bude na poniznost i čitateljima na duhovnu korist.

ÄŒlanak u cijelosti preuzet s portala Nacija.hr