“Ugrovača” Krije povjesnu i kulturnu tajnu “

Snijeg se lagano otopio. Temperatura porasla na jesenjih desetak stupnjeva.
I onda, dok rodna polja miruju, ljudi omamljeno drijemaju u toplim domovima, kišne kapi u potocima spuštaju se s visokih obronaka i oblikuju nove prirodne cjeline i sadržaje.

Puneći silne kubike vode, s brda Varde, u polje smjeÅ¡teno podno župne crkve i LogaruÅ¡ića kuća, a na putu za Gornju Britvicu, daje puni smisao nazivu polja  -“Jezero”,  kojeg naÅ¡i stari tako nazvaÅ¡e upravo zbog obilnih kiÅ¡a koje bi se u potocima slijevale u njega.

Oni potoci koji “promaÅ¡e” Jezero spuÅ¡taju se neÅ¡to niže i izlijevaju u Izbičko polje – gdje se, tradicionalno, 16. kolovoza održava Izbičijada.

Sa zapadne strane župe, na graničnom pojasu sa Crnim Lokvama i Ljubotićima, odigrava se druga “vodena priča”. Kad kiÅ¡a vodom napuni rakicka polja onda se ta količina vode lagano pretvara u nabujalu i divlju rijeku, koja toneći Å¡to dublje u kanjon Brine dobiva na snazi i divljini, te s pravom i svoje ime – “Ugrovača”.

Rijeka huči i buči, pjeni, prska i kamen valja. Obilne kiše dale su joj snagu, nevjerojatnu za gledati i slušati, a ako ova naša mala rječica može imati takvu snagu, nije teško zamisliti kakvu tek silinu imaju one veće.

Malo tko zna za mala prirodna jezerca koje je Ugrovača vjeÅ¡to “isklesala” u kanjonu Brine. Do nekih stignu samo pojedini, vjeÅ¡ti i hrabri momci, koje se može nabrojati na prste jedne ruke.

Ove prirodne kamene uvale, kao posude, vodu zadržavaju kroz cijelu godinu odoljevajući tako i najsuÅ¡nijim ljetnim razdobljima. Zahvaljujući toj činjenici jezerca u svojim dubinama (kažu, da su neka dublja i od 50 metara) kriju i svoje posebne “stanovnike”. Neka njihov naziv i vrsta ostane misteriozan kao Å¡to je i misteriozno njihovo prirodno okruženje.

“Dželatovo jezero” – u njega se uliju prve vode sa Grede i obližnjih brdaÅ¡aca

..a onda, neÅ¡to južnije, voda s ostatka Grede i Varde krene u “Jezero”. KiÅ¡a je joÅ¡ padala u vrijeme nastanka snimka.

Voda lagano dopire do ceste za Gornju Britvicu

Izbičko polje pod vodom s obronaka Varde.

…joÅ¡ malo vode pa vaterpolo turnir Izbičijade

Kod Vranjkovaca, Ugrovača lagano ulazi u kanjon Brine...

…već malo niže, to je ona ljuta i preljuta Brina. Ovuda ju je nemoguće proći kanjonom– barem tako kažu oni koji su pokuÅ¡avali.

Pogled na kanjon iz Donje Britvice-Lakta. Oni koji su išli raditi u crnolokvanske boksitne jame dobro joj znaju svaku lazu.

Slijedi “ekspedicijski” silazak u kanjon. Ćipa-voÄ‘a “ekspedicije”, pozicionirao se ipak neÅ¡to “diskretnije”, kao zadnji. (sjetih se onog vica sa Fatom i minskim poljem:)

Huči i buči, pjeni, prska i kamen valja…

Sinjac – prvo, i skoro jedino pristupačno, jezerce u kanjonu

Na ovim stjenama nekada se nalazio improvizirani mostić preko kojeg su rudari prelazili kanjon odlazeći na rad u boksitne jame u Crnim Lokvama. Alke, koje su držale most,  i danas su  čvrsto ukovane u stjenama s obje strane.

Na pojedinim mjestima dobiva oblik “prave rijeke”…

…a na suženjima pokazuje svu svoju snagu i silinu

Prelasci s jedne strane na drugu mogući su samo u posebnim uvjetima i samo za najhrabrije. Å to dalje se krećete tako se i “ekspedicijski tim” počinje rasipati:)