ODGOVOR iz Njemačke i Kanade na dirljivo pismo mlade Hrvatice! ‘I ja volim Hrvatsku, ali od toga se ne živi’

Dvije mlade Hrvatice odselile su u njemačku i Kanadu, a s nama su podijelile razloge zašto.

Nakon što smo objavili pismo naše čitateljice koja je objasnila zašto želi ostati u svojoj Domovini, a ne sreću tražiti u tuđim zemljama, na našu redakciju pristigle su brojne reakcije iz zemalja diljem svijeta. Njemačka, Kanada, Austrija, Australija… Iseljeni Hrvati osjetili su se prozvanima i odlučili s javnošću podijeliti svoje priče. Nezaposlenost, nemogućnost plaćanja osnovnih životnih potreba, briga za djecu… Otišli su iz dobro nam znanih razloga.

Ovo je odgovor Kristine iz Osijeka koja je otišla za suprugom u Muenchen:

“Evo Vam šalje pismo i jedna kukavica (kako nas pojedinci nazivaju) iz Njemačke, iz Muenchena… Imam 28 godina, muža i dijete 5 godina. Živjeli smo u Osijeku i ja tri godine nisam nigdje radila. Jedino što sam mogla raditi to je bilo u razno raznim osiguranjima. Ali s obzirom da su danas takva vremena jako mali broj ljudi znam koji bi se htjeli osigurati, a ja ne mogu biti tako naporna.

Muž radi u Njemačkoj, nakon godinu dana rada, shvatio je da ćemo cijeli život biti odvojeni ako nastavimo ovako. Upisala sam tečaj njemačkog, položila samo dva stupnja A1, i počeli tražiti stan u Muenchenu, jer on tamo ima dosta dobar posao.

Nakon nekog vremena kada smo skupili veću svotu novca (oko 4,000 eura, jer toliko je potrebno da bi pronašao stan u Muenchenu), napokon, ali samo uz pomoć njegovog gazde pronašli smo stan. Jako lijep stan na jako lijepom mjestu, nije baš jeftin – 820,00 e, + 2400,00 kaucije, da, puno, jako puno, to je SKORO godišnja prosječna plaća u Hrvatskoj. Ali isplatilo se.

Sada sam ovdje dva i pol mjeseca, dobili smo gradski vrtić, ja sam posao dobila nakon tri dana. Radim u hotelu sa zadovoljavajućom plaćom – s obzirom da nikad nisam radila taj posao i ne govorim dobro njemački.

Radim u njemačkom hotelu, nakon samo dva dana dobila sam ugovor na godinu dana, uvjeti rada su odlični, radno vrijeme isto tako. Radim pet dana tjedno, dva slobodno, i radno vrijeme je od 8.30 -15.00 h, plus imam pauzu od pola sata i doručak na poslu. Imamo li to u Lijepoj našoj!?? Nema posla, ali i ako imaš sreću da radiš uvjeti rada su katastrofalni.

Kažu kukavice su oni koji odlaze! A zašto!? Jer želimo bolje svojoj djeci, jer ako sad s 28 godina ne mogu pronaći posao u trećem gradu po veličini u Hrvatskoj, ako sad ne mogu zaraditi, s čim ćemo živjeti kad budemo stari, bez penzije! !???? Ljudi, i ja volim Hrvatsku i Osijek ali od toga se ne živi! Strašno me ljute ovi koji nas nazivaju kukavicama, jer da je bilo bolje ni ja ne bih otišla, ali iskreno, za sada mi se ne pada na pamet vratiti. A sad Vi meni recite da li bi mi bilo bolje da sam ostala tu, sjediti i čekati!!?? Koga i što!??? Tina

A ovako odgovara Osječanka koja je otišla u Kanadu:

Upravo sam pročitala članak mlađe Hrvatice koja ostaje u domovini i iako je članak dirljiv moram na njega odgovoriti – pogotovo jer spominje Kanadu koja je moja druga domovina sada! Moje ime je Kristina i imam 35 godina! Doselila sam u Kanadu prije točno pet godina! Moj dolazak nije bio povezan trbuhom za kruhom vec sam se zaljubila i udala za Hrvata rođenog u Kanadi! Prije toga sam živjela u Zagrebu! Imala sam svoj stan, posao u struci! Medicinska sam sestra i viši radni terapeut! Radila sam u privatnoj poliklinici i unatoč svemu tome zbrajala sam kraj s krajem i uvijek bila u dugovima!

Ništa posebno nisam kupovala, ne sjećam se ni kad sam zadnji put pošteno ljetovala na moru! Jednostavno nakon svih računa, hrane, prijevoza i svega ostalog nije bilo viška novca! Nikada! Nemojte me krivo shvatit! Ja i dalje volim svoju domovinu i patim za njom svaki dan ali moj život sada i život prije se ne mogu uopće usporediti!

Moram naglasiti da ja u Kanadi ne životarim i ne provodim cijele dane na poslu! U kratko ću samo reći da u 5 godina koliko sam tu sam putovala svake godine najmanje 2 puta, imam posao u struci koji volim! Zaposlena sam u bolnici, plaća nikad ne kasni, i ljudi cijene tvoj rad! Biram dane kad ću radit a kad ne! Imam zdravstveno osiguranje koje je obavezno kao i kod nas, položila sam vozački i imam auto ( vozački košta 150 dolara )!

Sa suprugom sam vlasnik kuće na tri kata! Poslodavac mi plaća dodatno za lijekove i zubara! Dodatno sam se školovala da nadogradim što imam i to mi je platila provincija u kojoj živim! Nemam dugova iako imam 3 kreditne kartice! Izlazimo van u restorane i družimo se s obitelji i prijateljima! Nismo robovi ničega! Putujemo i uživamo!

I na kraju sad eto rodila sam kćer, godinu dana sam na porodiljskom plaćenom i uživam u svakom trenutku! I unatoč svim troškovima imam štedni fond za sebe i štedni fond za kćer koji još Vlada nadopuni svake godine! Žao mi je da sam morala napustit moj voljeni Zagreb i prijatelje ali ne bi se mijenjala nikada! Uskoro postajem državljanin Kanade i sretna sam! Ova zemlja mi je pružila ono što moja nije mogla! I moja kćer će imati bolju budućnost, sretniju i veseliju! Al znat će od kuda je došla i gdje su joj korijeni! Slažem se da je žalosno što mladi ljudi odlaze ali ja od kada sam u Kanadi ne znam što je stres! Ljudi se druže i ne pričaju o poslu i politici! Nisu nervozni i nesretni! A ja na kraju mjeseca ne brojim lipe! Eto morala sam malo ispraviti sliku o Kanadi! S poštovanjem, Kristina bpz.ba