Kardinal Puljić – Mediji su izmanipulirali Papine izjave o Međugorju!

SARAJEVO – Papa je u Sarajevu na svakom koraku posebno isticao kako je za opstanak svih naroda u BiH najvažnije promicanje ljudskih prava, tolerancije i ravnopravnosti. Želimo opstati i ostati na svojim ognjiÅ¡tima i drago nam je da u tome imamo potporu naÅ¡ega Svetog Oca.

Još se emocije nakon Papina posjeta Sarajevu nisu ni stišale, a uzoriti vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić već je u svojim novim vjerskim pohodima, sada u Njemačkoj gdje živi brojna hrvatska iseljenička zajednica i u kojoj djeluje mnoštvo hrvatskih katoličkih misija, među kojima su i svećenici Sarajevske nadbiskupije.

Ovaj put bio je i gost 24. folkorijade koja je održana u “Midas Limes Forumu” u Grosskrotzenburgu nadomak Frankfurta, a organizatori su bili djelatnici Hrvatskog dušobrižničkog ureda koje predvodi fra Ivica Komadina, hrvatski dušobrižnik u Njemačkoj. Kardinala je srdačno dočekalo i pozdravilo više stotina mladih Hrvata i njihovih roditelja, posebno se zanimajući za svaki detalj Papina posjeta Sarajevu. Željeli su to čuti iz usta čovjeka koji je u Sarajevu bio domaćin i najbliži suradnik Svetom Ocu čije su poruke o suživotu, međusobnom uvažavanju i dobroti obišle kuglu zemaljsku.

“Papin posjet je bio najljepši događaj u Sarajevu od one davne Olimpijade, a može se sagledavati i kratkotrajno i dugotrajno. Pokazao je jedinstvo ljudi, ne samo katolika vjernika, već dobročinitelja svih vrsta i naroda. Svi su tako ponosno i svečano djelovali, to je bila najpozitivnija energija koja se ukazala u Sarajevu. Papa nam je dao putokaz kojim moramo ići i na koji se moramo pozivati – na njegova načela mira, načela jednakopravnosti i poštivanja različitosti. To ne vrijedi samo za domaće ljude nego i za sve one koji su BiH znali kriviti zbog različitosti. Ta Papina načela su toliko jasna da trebamo inzistirati da se ona poštuju i kod međunarodnih institucija koje imaju utjecaja na kreiranje politike i svih drugih djelatnosti u BiH.

Moram Vam kazati, kada sam vidio kako su svi, ama baš svi ljudi u Sarajevu, ne samo Hrvati, nego muslimani, Srbi i drugi bili sretni zbog Papina posjeta, duša mi je bila toliko puna da to teško mogu opisati. Zbog tog zajedništva osjetio sam neopisivu radost kada sam vidio koliko je naš Sveti Otac jednostavan, blizak s ljudima i snažan, da to treba svatko doživjeti, a meni je takva situacija dala snage da se angažiram i dalje, bez bojazni za ravnopravnost svih naroda u BiH”, osvrnuo se na Papin posjet na početku razgovora kardinal Vinko Puljić.

Što znači Papin posjet Sarajevu za BiH i Hrvate?

– On je sa svojim posjetom skrenuo pozornost svijeta na naš narod koji živi stoljećima na tim prostorima. A prilikom posjeta moglo se vidjeti koliko je naš narod žilav i postojan u obrani svoje opstojnosti na vjekovnim ognjištima, koliki su naši temelji i koliko nas naša Crkva i njezin poglavar u tome podupiru. Papa je i tom prigodom na svakom koraku posebno isticao kako je za opstanak svih naroda u BiH najvažnije promicanje ljudskih prava, tolerancije i ravnopravnosti. Želimo opstati i ostati na svojim ognjištima i drago nam je da u tome imamo potporu našega Svetog Oca.

Mogu li Europska unija i svjetski moćnici više napraviti po pitanju prava Hrvata na opstojnost u BiH?

– Ne samo da bi mogli, nego bi i morali više raditi i napraviti, usuđujem se kazati puno, puno više nego što je to bio slučaj do sada, kada su djelovali kao uspavani. Oni bi trebali više ići među narod i u prvom redu gledati kako tom narodu ekonomski pomoći da može opstati u tim krajevima, a onda dolazi i promicanje ravnopravnosti, političke slobode, tolerancije, demokracije, prava na različitost mišljenja i druge društvene djelatnosti i ljudske vrijednosti. Amerika uporno ne da dirati taj Dayton, dok Europa shvaća da ovako uređena država BiH ne može u EU. Oni se, nažalost, prepucavaju, a mi smo žrtva jedne politike koja se treba mijenjati s ciljem dobrobiti svih naših građana.

Papine izjave o Međugorju neki su mediji prenijeli na svoj način i uzburkali duhove brojnih vjernika, hodočasnika, ali i svećenstva koje je godinama vezano uz to svetište.

– Jako mi je žao što su mediji više i na krivi način davali pozornosti nekim Papinim izjavama o Međugorju, nego njegovim daleko snažnijim porukama vezanim uz drugu problematiku BiH. Oni su bolje rečeno iskrivili i izmanipulirali neke njegove izjave o Međugorju, Gospinim ukazanjima i drugima stvarima koje su s time povezane. A Papa je samo na određeni način želio poručiti pojedinim vidiocima da sa svojim doživljajima i vlastitim iskustvima ne mogu raditi medijski show s Gospom i najavljivati kako će se i u koliko sati ona javiti ovdje ili ondje.

On im je poručio kako se više trebaju okrenuti i slušati Crkvu koja još uvijek proučava međugorski fenomen i o tome mora donijeti svoj sud. Zato je neprihvatljivo tu Papinu izjavu tumačiti kao završnu, što su određeni mediji vrlo brzo napravili, očito u želji da naruše dobre odnose između vjernika, koji prihvaćaju Međugorje u koje godinama hodočaste, i samoga Pape koji, vjerujem, da će u vezi Međugorja donijeti pravednu i dobru odluku. Iskreno vam moram kazati da sam vezan uz Međugorje i bio sam u komisiji koja je ispitivala cijeli taj slučaj ukazanja i svoje zaključke i spoznaje dali smo Kongregaciji za nauk vjere, koja ih treba obraditi i prezentirati Svetom Ocu. Kad me ljudi pitaju što ja mislim o svemu tome, onda im kažem: Nije grijeh moliti, nije grijeh ispovijedati se, a to je najvažnije.

Kakva je budućnost Crkve u Hrvata izvan granica Hrvatske?

– Htjeli mi to ili ne, činjenica je da se asimilacija događa, kao i da roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu, pa tako i sve manje govore materinjim hrvatskim jezikom u obiteljima. Ta asimilacija je uvjetovana i velikom prezaposlenošću roditelja, ali je sva sreća da posjeti domovini, hrvatska dopunska nastava, susreti i događaji koje organiziraju naše misije i Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj, za sada se nekako uspjevaju othrvati toj asimilaciji koja će tijekom vremena, htjeli mi to ili ne, na jedan način prevladati naše otpore, i da će naši mladi poprimiti mentalitet sredine u kojoj žive i sve više zaboravljati običaje tradiciju i kulturu našeg naroda. Mi im trebamo pomoći da se čim duže uspiju oduprijeti asimilacijskim procesima, iako smo ponosni na njihovu odličnu integraciju u društva i zajednice zemalja u kojima žive i u kojima su mnogi poslovno uspješni.

Koji je značaj iseljeništva za Hrvatsku i BiH?

– Naše iseljeništvo dalo je veliki doprinos osamostaljenju Hrvatske, posebice u ono vrijeme kada je djelovalo diplomatski na diplomacije raznih zemalja i motiviralo ih za brzo priznanje Hrvatske. Iseljeništvo je dalo i svoj veliki doprinos ekonomskom boljitku naše domovine, kako Hrvatske tako i BiH, pa su i za vrijeme rata zdušno pomagali na razne načine, posebice humanitarno svima kojima je pomoć bila potrebita. Njihovu humanost najbolje smo vidjeli i nedavno, kada su se među prvima uključili u pomoć poplavljenim područjima Hrvatske i BiH, što najbolje govori da su naši iseljenici ostali vezani uz domovinu, a da i ne govorimo o njihovoj velikoj financijskoj potpori koju iz godine u godinu upućuju svojima u rodni kraj i tako ekonomski podupiru razvoj gospodarstva ove dvije zemlje.

Kako ste zadovoljni povratkom prognanika i iseljenika?

– Zapravo, mi kao Crkva, ne možemo ih pozivati da se vrate, ali im možemo kazati da je to njihovo pravo, da je to njihov zavičaj i domovina, te da imaju pravo sačuvati svoju imovinu jer nikada se ne zna kada će im ona u životu zatrebati. Lako je prodati, ali prodavajući svoju djedovinu, zapravo se prodaje svoga oca i majku. To je jako važno naglasiti našim ljudima kako bi lakše shvatili o čemu se zapravo tu radi. O očuvanju svojih korijena, jer nikada se, zapravo, ne zna što život donosi.

Primjetio sam da se brojni naši ljudi kada odu u mirovinu i vrate se dolje, liječe od stresa i tamo na ognjištima žive opušteniji život. Kadaurede svoju obiteljsku kuću onda znaju spokojno kazati kako se najviše vesele dolasku svoje unučadi iz Njemačke na rodno ognjište svojih otaca, gdje se osjećaju najbolje. Jer krv nije voda, rekao bi naš svijet.

Koliko vlasti u BiH potiču povratak ljudi koji su otišli zbog ratnih događaja?

– Volio bih da ne moram kritizirati vlast, ali ne mogu, jer moram biti iskren i reći da radi premalo i za one koje bi trebala sada zadržati da ne odu. To je problematika koja se događa jer je premalo strateških programa investiranja, opstanka i planiranja budućnosti. A puno bi se moglo napraviti na poticanju investitora, jer oni ne moraju biti ni veliki, već samo da se im se pruži šansa za ulaganja u mala gospodarstva i poduzetništvo u kojima bi ljudi pronašli izvor egzistencije i odustali od odlaska u tuđinu.

Koliko je Hrvata iselilo iz Bosne i Hercegovine?

– BiH je prije rata imala 830.000 Hrvata katolika, a danas oko 430.000, što pokazuje da se broj njihov broj prepolovio, a u tome je najgore prošla Banjalučka i Vrhbosanska nadbiskupija. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 520.000 vjernika, a sada nas je svega 185.000, gotovo za trećinu manje. No, bez obzira na sve mi ne kukamo jer ne možemo nikome narediti gdje će živjeti, ali ih možemo potaknuti i ohrabriti da se prilikom povratka na rodna ognjišta na samom početku ne razočaraju raznim birokratskim zavrzlamama, već da budu uporni u povratku.

Svjedok ste koliko mladih i obrazovanih Hrvata posljednjih godina i mjeseci naprosto bježi iz svoje zemlje u potrazi za boljim životom. Kako ocjenjujete taj najnoviji masovni egzodus našeg naroda?

– To je jedna vrlo široka tema jer EU i Amerika jedva čekaju da prigrle našu visokoobrazovanu mladost jer u njihovo obrazovanje nisu morale ništa investirati. Oni ih dobivaju kao gotove ljude i stručnjake. Jasno, spremni su ih platiti i malo više jer im dobro dođu školovani ljudi koje, naposlijetku, nisu ni rađali niti školovali. S druge pak strane i u BiH i u Hrvatskoj, premalo je kvalitetnih političara, da ne govorim državnika, koji stvaraju razvojne strategije, jer je očito da vrijeme više koriste za stranačku borbu oko toga čija je stranka u pravu i koja će vremenski više provesti na vlasti, nego se boriti i upitati što se to događa s hrvatskim narodom, koji im je dao povjerenje da ga vode.

No, mi trebamo ozbiljno ispitati i savjest kućnog odgoja jer naši roditelji nisu naučili odgajati mlade kako bi se nosili sa životom, već su ih većinom podržali samo – u uživanju. Pa se pokazalo da mladi ljudi čim ne mogu više uživati, odmah bježe od takvoga života. Pa i danas u kriznim vremenima domovine. Zapravo, puno je elemenata doprinijelo da dođe do bijega tolikog broja naših ljudi izvan granica domovine, kojeg mnogi već izjednačavaju s odlaskom naših gastarbajtera sedamdesetih godina.

Po vašem mišljenju, jesu li ti naši novi iseljenici izgubljeni za Hrvatsku i BiH?

– Činjenica jest da mladi novi iseljenici idu tamo gdje mogu od svoga rada pristojno živjeti i uzdržavati svoju obitelj, uz dužno poštovanje prema nacionalnoj svijesti i nacionalnom identitetu. Pokazuje se da je ta ekonomska potreba presudna za donošenje odluka za iseljavanjem u zemlje u kojima im je zagarantirana bolja i sigurna životna egzistencija.

Crkva sada isto s puno žara i odgovornosti prihvaća te mlade koji se uključuju u rad naših hrvatskih katoličkih zajednica od kojih mnoge već pedesetak i više godina s uspjehom djeluju u Njemačkoj?

– Naše misije su već godinama most koji povezuje domovinu i iseljenu Hrvatsku i pored euharistijskih slavlja doprinose očuvanju kulture i tradicije našeg naroda, što smo mogli vidjeti i na upravo držanoj Folklorijadi u Grosskrotzenburgu kao i na Svetoj krizmi u Frankfurtu i Offenbachu. Tamo živi mnoštvo naših Hrvata vjernika koji pomažu domovini na čemu im zaista možemo biti od srca zahvalni. Bio sam presretan kada sam u prekrasnoj frankfurtskoj carskoj katedrali sv. Bartolomeja za vrijeme Svete krizme vidio devedesetak mladih koji su stali pred Isusa i primili sakrament Svete potvrde.

Što biste poručili hrvatskim i bosanskim političarima?

– Volio bih da zajedno bolje shvatimo Papinu encikliku koja govori o ekologiji i da trebamo stvoriti ozbiljnu komunikaciju s Bogom, čovjekom i prirodom. Ta sva tri elementa su dužna poštovanja, pa se politika koje se ne vodi njima urušava, ruinira svoje postojanje, odnosno uništava samu sebe. Zato se politika koja želi biti uspješna mora voditi moralnim zakonom, ljudskim pravima i pristupiti s odgovornošću ekologiji, odnosno prirodi.

Danas ste u propovijedi naglasili i jednu zanimljivost – kako se Sveti Otac – odrekao gledanja televizije.

– Papa je to pokazao jednom lijepom gestom kazavši kako sve ono što ga ne čini većim, zaslužuje da se toga odrekne. Pa tako i malih ekrana. Svjedoci smo da zapravo određeni slojevi pogoduju niskim prohtjevima, ne samo naše televizije, nego i većine medijskih kuća. A živi čovjek lako prihvati i obično bez otpora usvoji ono što mu je najlakše i trenutno najlagodnije, ali naš bi svijet rekao: Ono što godi, to kasnije i škodi. Ja sam jedno vrijeme pratio medije, a sada rijetko u tome uspijevam. Zanimljivo je da 70 posto nasilja dolazi iz medija i onda se ne moramo čuditi što je danas toliko nasilja u našim obiteljima i društvu, u svakodnevom životu na ulici, u školi. To je pitanje Amerike, Europe, Hrvatske i cijelog čovječanstva, ali se očito to pitanje ignorira, a na površinu izbija samo prilikom eskalacije raznog nasilja i ubojstava, primjerica ovih posljednjih u Americi, ali i drugdje u svijetu.

Mogu li se mladi tome othrvati?

– Prvo, roditelji se moraju upitati, kakva je njihova odgovornost u odgoju djece? Kako da uspostave pravilnu komunikaciju s njima. Često puta roditelji u tome ne uspijevaju već djeci daju sve samo da su ona mirna, da im ne smetaju. Međutim, roditelji trebaju svojoj djeci pomoći da počnu sama pravilno prosuđivati životne situacije i prave vrijednosti koje će im kasnije koristiti u životu i voditi ih pravim vrijednostima na kojima će im se temeljiti život. Da znaju birati i pravilno izabrati. Moramo naposljetku već jednom shvatiti da takvim odgojem djece gradimo pravednije društvo i bolju državu. Ja stalno zastupam načelno: “Nitko o meni bez mene”. I to svi moramo shvatiti i prihvatiti ukoliko želimo bolju budućnost naših naraštaja.

Spomenuli ste medije. Mislite li da su oni u Hrvatskoj i BiH zaista i slobodni?

– Možda bih i ružno rekao, kada bih vam prenio razgovor s jednim novinarom koji je došao kod mene i zamolio me za razgovor, te kazao kako je on – slobodan. Ja sam mu rekao: “Dragi moj, svaka čast tebi, ali niti jedan pas ne laje badava, jer svaki laje za svojeg gazdu koji ga hrani. To je i naposljetku sastavni dio života”.

Znači li to da novinari i ne trebaju naglašavati da su – slobodni?

– Nažalost oni su uvjetovani plaćom i prostorom, te sve ovisi što gazda traži da pišu. Ja sam često puta doživio da me novinari pitaju i čekaju da odgovorim ono što oni očekuju. A ja im kažem: “Nisam ja rekao što vi očekujete, nego ono što ja mislim”. E, to je pravi problem što se danas ne dopušta ljudima da misle svojom glavom. I zato gradimo takvo društvo ograničene slobode.

Koliko je vjera zastupljena u medijima?

– Ne samo da nije zastupljena dovoljno u medijima, nego je ona jako malo ušla u život čovjeka. Ako ljudi istinski žive iz uvjerenja, onda će iz uvjerenja i pisati i u Parlamentu govoriti istinu. Ali ako nema tog uvjerenja, uzalud je reći – ja sam katolik, vjernik.

Kako doživljavate naše političare?

– Mi nemamo pravo kukati na njih. Mi smo ih sami dobrovoljno izabrali na slobodnim demokratskim izborima, a to znači da prije biranja moramo odabrati pravi stav kako bi mogli izabrati dobre i poštene političare koji će u naše ime kasnije donositi ispravne odluke i pošteno nas voditi. I našu zemlju prema boljitku i napretku. Nažalost, to se kod nas ne događa.

Uzoriti kardinale, hvala Vam na razgovoru i obećavamo Vam da smo barem mi slobodni i sve što ste kazali iz vaših usta neka ide u Božje uši i u oči naših čitatelja, kao i cjelokupne hrvatske javnosti bez cenzure ili autocenzure s naše strane. 7Dnevno je slobodno! Ne želimo mijenjati niti jednu vašu riječ! Bog vas poživio! tropolje.info