SVI SMO MI HRVATSKI TJEDNIK’

U zadarskom napadu na HT radi se o identičnoj stvari, samo što su iza pariškog terorističkog čina stajali islamisti, a iza našeg titoisti i jugoslaveni.

Pogledavši jutros najnovije vijesti, ostao sam zaprepašten informacijom o terorističkom napadu na redakciju Hrvatskog tjednika u Zadru. On je upravo to – teroristički akt, neovisno o tome kako će ga ministar UP Ostojić službeno okarakterizirati. Napad u sebi sadrži elemente uporabe sile, prijetnje, zastrašivanja, a odašilje i jasnu ideološku i političku poruku koja upozorava na to što će uslijediti ako se nastavi s istim načinom djelovanja (u konkretnom slučaju – pisanja). Dakle, ovaj kriminalni čin ima sve nužne elemente za njegovo prozivanje pravim imenom – terorizmom.

Ali termin „terorizam“ ne ide na ruku vladajućoj hrvatskoj nomenklaturi jer u predizborno vrijeme otvara brojna „škakljiva“ pitanja, pokreće polemike, zahtijeva nužne i žurne odgovore, a svi se oni tiču pojmova nacionalne i javne sigurnosti. A kada su takve stvari u pitanju, poglavito ako se donese zaključak o pogoršanju, tj. povećanju sigurnosne ugroze, mora doći i do preuzimanja odgovornosti za takvo stanje, drugim riječima, do „sječe glava“.

Zato nije za očekivati kako će Vlada htjeti voditi istragu u tom smjeru jer je jasno da bi se to prije svega njoj obilo o glavu. Ona će ustrajavati na karakteriziranju zlodjela kao razbojničkog čina izazvanog nekakvim političko-poslovnim motivima (traže se kompromitirajući dokumenti unutar redakcije i sl.) niže, možda i samo lokalne razine. S druge strane, Vlada može pokušati obrnuti situaciju, kazavši kako iza svega stoji režija HDZ-a koji na sve načine želi kompromitirati vladajuću koaliciju u predizborne svrhe. Vlada se također može pokušati rukovoditi logikom, kako nije pametno „olako“ posezati za terminom „terorizam“ u jeku turističke sezone, još u jednom velikom turističkom središtu kakav je Zadar, jer bi to kao negativno odjeknulo i izvan Hrvatske i utjecalo na tijek turističke sezone.

Međutim, sve navedene varijante ne drže vodu. Terorizam se, bez obzira na svima neugodne primisli i posljedice, ne smije zataškavati pod bilo kakvim, makar i naizgled korisnim izlikama kao što je turistička sezona. Teroristički akti se događaju diljem svijeta, i u velikim turističkim zemljama i nitko ga niti ne pokušava nijekati ili prikrivati jer bi time ugrozio prije svega same turiste koji o toj opasnosti moraju biti preventivno upoznati. A nijekanje istog samo bi još više razdražilo njegove pokretače i izvršitelje.

U konkretnom zadarskom slučaju svakako se ne radi o islamskom terorizmu te turisti po tom pitanju i dalje mogu uživati potpunu sigurnost.

Ne radi se nikako niti o razračunavanju glavnih političkih opcija zemlje jer se niti jedna od njih na takav čin sigurno ne bi odlučila jer bi u slučaju otkrivanja, to automatski označilo i njihovu političku smrt za sva vremena. Terorizam je jednostavno preopasno polje da bi se itko s njim olako igrao i na kocku stavljao sve blagodati koje im politika kao takva pruža, bili oni na vlasti ili u oporbi.

Zato ne preostaje niti jedna druga mogućnost nego okarakterizirati zadarski napad kao teroristički čin uperenom prema slobodi govora, slobodomislećim novinarima, domoljubnoj hrvatskoj političkoj i ideološkoj opciji. Napad ide u korist onih koji se u svom djelovanju oslanjaju na suprotnost svemu navedenom: propagiranju propalih i retrogradnih politika i režima kroz retitoizaciju i jugoslavenizaciju hrvatskog društva; prikrivanju počinitelja i nalogodavaca masovnih zločina nad hrvatskim narodom tijekom i poslije Drugoga svjetskoga rata, a čiji potomci i danas aktivno sudjeluju u društvenom i političkom životu zemlje; minoriziranju utjecaja i u konačnici iskorjenjivanju vjerskih zajednica, u prvom redu Katoličke crkve kao dominantne u hrvatskom društvu; nametanju liberalnih seksualnih ideologija kao obligatornih i unutar hrvatskog školstva i društva u cjelini, i td.

Napad na Hrvatski tjednik u sebi nosi još jednu jasnu poruku, a to je, kako su navedene destruktivne snage u zemlji (čiju aktivnost pasivno ali i svojim pojedinim potezima i čestim izjavama najviših dužnosnika vladajuće koalicije i aktivno podržava Vlada RH), postale svjesne opasnosti koja im prijeti kroz probuđenu nacionalnu svijest na koju najviše utječu neovisni hrvatski mediji.

Hrvatski tjednik je, uz Hrvatsko slovo a od prije godinu i pol i tjednik 7Dnevno, prvi u Hrvatskoj otvoreno pisao i govorio o retitoizaciji hrvatskog društva otpočetog uz blagoslov međunarodne zajednice još 2000. godine vraćanjem “reformiranih” komunista s Račanom na čelu, na kormilo tada jedinstvene i domoljubne Hrvatske. Rezultate te politike vidimo danas, a što ukazjuje da je HT itekako bio u pravu, sviđalo se to nekome ili ne.

Licemjerje HND-a

Današnja „zabrinuta“ i „osuđujuća“ reakcija Hrvatskog novinarskog društva na zadarski teroristički akt je potpuno deplasirana. HND nema ni moralni ni profesionalni kredibilitet stajati u bilo čiju zaštitu. Njihovo dugogodišnje (ne)djelovanje i ne reagiranje kada je reagirati trebalo (prije svega u smislu zaštite kolega novinara koji su dobivali otkaze padajući u nemilost vladajuće crvene buržoazije), kao i protuhrvatske bljuvotine pojedinih njihovih članova-režimskih piskarala, pridonijele su ideološkom trovanju hrvatskog društva i njegovoj umjetnoj podjeli te je stoga HND moralno suodgovoran za ovaj brutalan teroristički čin.

Hrvatskoj žurno treba novo HRVATSKO novinarsko društvo gdje će, uz prijeko potrebni, danas zanemareni profesionalizam, biti uključen i nužni domoljubni element koji postoji u svim zemljama svijeta, uključno i one tzv. slobodne demokracije. Onaj koji mrzi svoj narod i svoju zemlju nikada ne bi smio dobiti prostora za javno djelovanje, poglavito u tako važnom segmentu koji utječe na kreiranje javnog mišljenja.

“SVI SMO MI HRVATSKI TJEDNIK”, trebali bi danas izvikivati hrvatski političari i građani u maršu solidarnosti u hrvatskom glavnom gradu, a kako su to nedavno učinili francuski i EU političari u Parizu (da podsjetim: bili su tamo i premijer Zoran Milanović, ministar UP Ostojić i ministrica VP Pusić) gnjušajući se terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo i karakterizirajući ga kao napad na slobodu govora i europske demokratske vrijednosti.

U zadarskom napadu na HT radi se o identičnoj stvari, samo što su iza pariškog terorističkog čina stajali islamisti, a iza našeg titoisti i jugoslaveni. Zoran Meter bpz.ba