Dan pobjede…istinom protiv laži!

0
677

PodsjetivÅ¡i da je presudom HaaÅ¡kog suda u slučaju ‘Gotovina i drugi’ na temelju brojnih personalnih i materijalnih dokaza utvrÄ‘eno da su od srpnja do rujna 1995. u okviru zločina protiv čovječnosti te krÅ¡enja zakona i običaja ratovanja počinjena ubojstva, DEPORTACIJE, bezobzirna razaranja, pljačke, nečovječna djela, PROGONI, Slovenka s hrvatskom putovnicom, Vesna TerÅ¡elič je ustvrdila da ‘Documenta’ ne osporava pravo na oslobaÄ‘anje i vraćanje područja već postavljaju pitanje priznanja patnji stradalih.

Navela je da je prema (izmiÅ¡ljenim, op. a.)podacima Hrvatskog helsinÅ¡kog odbora tijekom i neposredno nakon ‘Oluje’ stradalo, dakle poginulo ili pobijeno, 677 CIVILNIH ŽRTAVA.

HRT, bolje reći Radmanovizija Pupovcu, TerÅ¡elički i inoj politikantskoj klateži daje obilatu ‘minutažu’ javno iznijeti ovakve besramne laži pa čovjek stiče dojam kako je i ta javna kuća u službi velikosrbijanske propagandne maÅ¡inerije Å¡to i ne bi bilo čudo kad se zna ‘KOS’-ovska proÅ¡lost njenog diktatorskog ravnatelja, posljednjeg Titinog Å¡tafetonosca (prema iskazu umirovljenog djelatnika KOS-a Milana Damjanovića iz Beograda, op. a.)! Naime, ‘Olujna traktorijada’ nije bila nikakav ‘progon ili deportacija’ kako bezočno i neodgovorno laže TerÅ¡elička nego planirana ‘bežanija’ o čemu postoji i pismena dokumentacija koju sigurno posjeduje i HRT odnosno Radmanovizija!

Odavno je poznato….

Svaka nejasnoća o tome tko je i kada zapovjedio evakuaciju Srba s okupiranoga područja RH prvoga dana oslobodilačke operacije Oluja otklonjena je, ali u srbijanskoj ‘prestonici’, u Beogradu, joÅ¡ 22. kolovoza 1995. na konferenciji za novinare, na kojoj su prvi put nakon pada ‘RSK’ u javnosti govorili članovi njezine ‘Vlade i SkupÅ¡tine’. Oni su zapravo potvrdili da je za (mirni-)odlazak Srba iz Hrvatske odgovorno političko i vojno vodstvo pobunjenih Srba u RH. Naime, novinarima je tada pokazana ‘Odluka o evakuaciji stanovniÅ¡tva iz opÅ¡tina Knin, Benkovac, Obrovac, DrniÅ¡ i Gračac’, koju je 4. kolovoza 1995. u 16.45 sati donio ‘Vrhovni savet odbrane’, a potpisao Milan Martić, bivÅ¡i milicioner.

‘Večernje novosti’ i ‘Politika’ u izvjeÅ¡taju s konferencije donose faksimil ‘Odluke’, prema kojoj se za borbu nesposobno stanovniÅ¡tvo trebalo izvući preko Otrića u pravcu Srba i Lapca. Borbeno sposobno, civilno stanovniÅ¡tvo kao i ‘Vojnici Krajine’ ‘pobegli su poput zečeva’ (Slobodan MiloÅ¡ević, 14.kolovoza 1995.) a dan prije to je učinilo vojno i političko vodstvo, pa ponovimo joÅ¡ jednom da se ne zaboravi:

„Prvog dana Oluje 4. kolovoza 1995. Martić zajedno s Milanom Mrkšićem, vojnim zapovjednikom tzv. krajinskih snaga, u 17 sati potpisuje dokument o evakuaciji srpskog stanovništva. Među prvima zajedno sa svojom pratnjom, u bijelom BMW-u napušta Knin, s obrazloženjem da ide na izdvojeno zapovjedno mjesto u Srb, međutim, zbog vojne situacije(zečje bežanije!) produžio je dalje prema BiH“ (izvor: Večernji list)

Potpuni tekst ‘Odluke’ objavljen je u članku Radovana Pavlovića ‘Narod je iz Knina poveo Vrhovni savet odbrane RSK’ (Politika, 23. VIII. 1995.):

„Zbog novonastale situacije izazvane otvorenom opštom agresijom Hrvatske na RSK i nakon prvih početnih uspeha u odbrani, došlo je do ugrožavanja velikog dela teritorije severne Dalmacije i dela Like, zbog toga odlučujemo: Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac.

Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otrića prema Srbu i Lapcu.

Za evakuaciju zatražiti pomoć komande Unprofor sektor ‘Jug’ sa sediÅ¡tem u Kninu.“

Knin, 4.kolovoza 1995.godine                         PREDSJEDNIK REPUBLIKE

                                                                              Milan Martić

I još nešto:

Komentar iz srpskoga tiska možda je naprimjereniji za potvrdu takve ocjene: Krajinska bežanija ima svoju jasnu identifikacionu Å¡ifru … jasno je da je usvajanjem politike sa Pala celokupno rukovodstvo RSK, od predsednika Republike, Vlade i vojnog vrha, palo na istorijskom ispitu, i da je isključivo odgovorno za sudbinu 200.000 Srba iz zapadnog krajinskog dela (Radovan Kovačević, ‘Ko je doneo odluku o evakuaciji RSK’, Politika, 27. VIII. 1995.). Krivce je ‘u svom dvoriÅ¡tu’ potražio i tadaÅ¡nji voÄ‘a opozicijske stranke Srpskog pokreta obnove, Vuk DraÅ¡ković, ističući zapravo isključivost Srba i njihovu odlučnost u provedbi odluke da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi.

>>Odvjetnik Luka Mišetić odgovorio Srpskom Narodnom Vijeću

Evo njegove izjave:

„Već godinama u Srbiji se viče kako Krajina nikada neće ni pomišljati da živi igdje osim u velikoj Srbiji.

Ta nerealnost toliko je bila snažna da je ušla u svijest i podsvijest velikog broja naroda. Krivi su svi koji su hranili narod takvom opasnom iluzijom.

Na drugoj strani, mi koji nismo mislili tako, ispostavlja se da nismo bili u stanju objasniti narodu da je u velikoj zabludi.

Zato Å¡to nismo uspjeli reći narodu na vrijeme Å¡to ga čeka i sami smo krivi“ (‘Gurat ću na svaka vrata’, Vreme, 21. VIII. 1995.).

Pupovac i TerÅ¡eliÄŒka isto tako lažu kao Å¡to laže i HHO kada govore o 677 civilnih žrtava, u i nakon ‘Oluje’, jer haÅ¡ki sud je zvanično utvrdio sasvim drugačije podatke, brojčano daleko manje od TerÅ¡eličkinih 677, pa pročitajmo:

U presudi haškog suda generalu Gotovini i Markaču jasno stoji da su u Oluji bile 44 srpske žrtve.

Upravo onoliko koliko tvrdi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Haški sud je u svom procesu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, uz pomoć brojne dokumentacije HHO-a, Documente, Save Štrbca, raznih transkripata i dokumenata uzetih iz hrvatske arhive procesuirao 87 srpskih žrtava u Oluji.
43 žrtve je odbacio kao ratni zločin.

Ustvari, teÅ¡ki ratni zločin protiv srbijanskih civila nisu počinili hrvatski branitelji nego srbijanski zapovjednik tenkovske kolone, Kosta Novaković, pregazivÅ¡i(na smrt) 82-je sudionika ‘traktorijade’ u svojoj bezglavoj bežaniji prema bosanskoj granici negdje kod Dvora na Uni (incident poznat kao ‘kolona užasa’, snimljeno na you-tube a potvrdio i sveznajući Žare Puhovski prema izvjeÅ¡taju kojeg je dobio od HO-a tzv. RS)!
Dakle haški sud navodi 44 žrtve, a kompanija Teršelička&HHO očito lažu kad navode 677 žrtava!?

-Tko je uopće ta TerÅ¡elička da drsko osporava odluku haÅ¡kog suda i nalaz DORH-a, treba li ju USKOK zbog toga strpati iza reÅ¡etaka, u Remetinec, jer Å¡iri besramne i opake laži na Å¡tetu hrvatskih branitelja te ‘utječe na svjedoke’?

-Sklonost preuveličavanju, mitovima, lažima…lajtmotiv je cjelokupne srbijanske historije ali i neodvojiva sastavnica njihove prljave vanjske politike.

Klasičan primjer je jasenovački mit gdje su žrtve uvećane za više od 10 puta a najbizarnije od svega je naricanje u Jadovnom nad Šaranovom Jamom u kojoj nema ni traga-čak ni životinjskim a kamoli ljudskim-kosturima dok Srbi i Židovi podlo lažu navodeći brojke od više desetaka tisuća žrtava; dakako virtualnih!

MeÄ‘utim, otkud to da parazitna ‘Documenta’, plaćena iz državnog proračuna RH, u stopu slijedi srbijanske laži, kako to da ‘Radmanovizija’ plaćena iz džepova hrvatskog puka tolerira i podržava takvu ‘fureÅ¡tu’ vucibatinu, uz to joÅ¡ i slovenskog sjemena, a ona upravo radi na Å¡tetu tog istog puka?

Kako bi ‘izgledalo’, primjerice, da slovenskog (slugu-) Jerneja Sokoleca izaberemo za hrvatskog člana Arbitražnog suda glede granice u zaljevu Piran(h)a?

-Jesmo li mi, Hrvati, mazohisti ili smo budale…ili je ipak u pitanju nešto treće?

-Mediji, bilo pisani ili oni audio-vizualni najjače su oružje u formiranju javnog mišljenja pa onaj tko ima takvo oružje u rukama itekako može manipulirati masom, može i lagati koliko mu drago pa nakon deset puta ponovljene laži, ta laž postaje istinom!

-A u takvoj manipulaciji pravi majstori su opskurni tipovi bivÅ¡eg režima, razni ‘udbaÅ¡i’, ‘kosovci’, ‘jugofili’, ‘orjunaÅ¡i’ i njihovi aktualni Å¡egrti koji i danas unatoč deklariranoj demokraciji, izgleda, veoma uspjeÅ¡no manipuliraju narodom, prodajući putem medija laž pod istinu, ili, kako bi prosti puk razumljivim jezikom kazao:

Prodaju narodu muda pod bubrege a korumpirana, politička oligarhija sve to blagoslivlje(čak i odlikuje….primjerice, Josipović odlikuje Teršeličku!, op. a.)!

Krucijalno pitanje je ipak:

Hoće li agresor ikada prihvatiti istinu o Domovinskom ratu, hoće li priznati svoj neslavni poraz na bojnom polju i najbitnije, hoće li ikad ‘doživjeti’ pravu, moralnu katarzu i zatražiti od žrtve oprost za straÅ¡na nedjela koja je počinio?

Naime, grješnik kod ispovijedi najprije pobroji pa se i pokaje za sve svoje grijehe i tek mu tada pop daje oprost, odrješenje; ako se ne pokaje oprost neće ni dobiti!

-TeÅ¡ko da će to ‘naÅ¡’ agresor ikada učiniti…jer to je i opasno, po život!

Primjer:

Milan Babić, kninski zubar i bivÅ¡i čelnik ‘Krajine’ prihvatio je navode optužnice po kojima je kao sudionik ‘zajedničkog zločinačkog pothvata’, kao lider Srba u ‘Krajini’ aktivno djelovao u okupaciji i etničkom čišćenju trećine teritorija RH i potom njezinog uključivanja u buduću veliko-srpsku državu. Sam je Babić, priznajući krivicu, izjavio da ‘izlazi pred ovaj Tribunal s dubokim osjećanjem sramote i kajanja’.

Pokajanje je nastavio riječima:„Sebi sam dozvolio učestvovanje u progonu najgore vrste, progonu ljudi, samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini su ljudi proganjani, istjerivani iz svojih kuća, nevini su ljudi ubijani; saznao sam o tome i još gore, nastavio sam službom i tako postao osobno odgovoran za nehumane postupke. Žaljenje koje radi toga osjećam bol je s kojom moram živjeti ostatak života“(Haški Tribunal, 28.siječanj 2004.).

Milan Babić je, dakle, jedini Srbin koji je zatražio oprost od ‘svoje braće Hrvata’.

Nakon nešto više od dvije godine, 6.ožujka 2006., izvršio je suicid u zatvoru!

Kojeg li peha za MeÄ‘unarodnu pravdu jer upravo je on ‘uspjeÅ¡no’ svjedočio protiv svog vožda Slobodana MiloÅ¡evića i Momčila KrajiÅ¡nika a uskoro je trebao dati ključni doprinos izvoÄ‘enju dokaza optužbe na procesima Vojislavu Å eÅ¡elju, Jovici StaniÅ¡iću i Franku Simatoviću, te na suÄ‘enju Goranu Hadžiću, svima optuženim za ratne zločine u Hrvatskoj 1991-’95.

Nije se valjda, poput Andrije Hebranga sr., objesio o niskopodni radijator u zatvorskoj ćeliji, tko zna?

 

 

Damir Kalafatić bpz.ba