General Stanko Baja Sopta: Oluji su prethodile četiri uspješne vojne operacije koje je izveo HVO

Operacijom Cincar 94  oslobođen je Kupres, bila je to strateški iznimno bitna vojna pobjeda. Akcija Zima 94,  te Skok 1 i Skok 2, bile su preduvjet za akciju Oluja u intrevjuu objašnjava general Stanko Baja Sopta.

U analizama operacije Oluje manje se spominju vojne akcije koje su odvijale na području Bosne i Hercegovine, a koje su bile priprema  za Oluju. Pojasnite nam ili naglasite vojnostrateške odrednice.

Vojna agresija JNA i srpskih formacija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prijetila je stvaranjem velike Srbije što bi geostrateški dugoročno destabiliziralo jugoistok Europe. BiH u toj agresiji bila je ujedno i sredstvo i cilj, što je vidljivo iz činjenice da su svi napadi na Hrvatsku izvođeni s teritorija BiH, osim istočne Hrvatske.

Washingtonski sporazum stvorio je preduvjete  za zaustavljanje projekta velike Srbije. Partnerski odnosi sa SAD-om, u kojim je jednu od ključnih uloga imao ministar obrane RH Gojko Šušak, bili su dobrodošli za planiranje i provedbu operacija oslobađanja RH i dijelova BiH te deblokadu UNPA zone Bihać.

Navedite nam strateški bitne vojne operacije koje su prethodile Oluji?

Operacija Cincar 94, oslobađanje Kupresa bila je prva i strateški iznimno bitna operacija te je označila početak niza velikih operacija koje su završile vojno redarstvenom operacijom Oluja 95. Snage HVO-a u studenom 1994. oslobodile su Kupres i Kuprešku visoravan.

Nakon nje u prosincu slijedi operacija Zima 94, na livanjsko-glamočkoj bojišnici. U toj operaciji 2. gbr. zauzima planinski masiv Male Golije, koji dominira i vizualno nadzire veći dio Glamočkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobađanje Glamoča.

Operacije Skok 1 i Skok 2, zadaća 2. gbr. je obrana u sektoru 4 z/o s. Šegrti-Kremešnica-Maksov Vrh–Mala Golija-Tikva-Velika Golija-Koričina; isključivo vrijeme izvršenja zadaće od siječnja do srpnja 1995. godine.

U operaciji Ljeto 95, nakon teških borbi od 25. do 28. srpnja, 2. gbr. HVO-a je presjekla komunikaciju Livno-Koričina-Glamoč te je zauzela prijevoj Koričina i Poljanski vrh, u ranim jutarnjim satima 29. srpnja ušla u Glamoč. Nakon toga smo ovladali dominantnim objektima iznad Glamočkog polja; Čemernicom, Gradinom i Matrakom.

Oluju su pripremale tri gardijske brigade HVO-a koje su na sebe vezale neprijateljske snage. Zbog čega Vi mislite da su navedene vojne operacije vrijedne izučavanja? 

Za uspjeh Oluje vrlo su važne operacije koje su se odigrale na grahovsko-glamočko-kupreškom bojištu. Prva, druga i treća gardijska brigada HVO-a provele su taktički manevar improvizirajući napad prema Vitorogu čime su vezale neprijateljske snage na sebe i omogućile brz prodor hrvatskih snaga u izbijanju na granice RH.

Vi odnosno 2. gardijska brigada se uključuje i u operaciju Maestral, do oslobađanja Jajca i Pougarja?

Druga gardijska brigada HVO-a uvedena je 10. rujna u operaciju Maestral. Tada prolazimo kroz borbeni raspored 4. gbr., udaramo u bok i leđa neprijatelju te nastavljamo napad smjerom Draganić Podovi, Strojice, Pribeljci, Vukovo i rijeka Vrbas i presijecamo komunikaciju Kupres-Šipovo.

U nastavku operacije ide se k oslobađanju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage na njemu koje čine 2. gbr. HVO, specijalna policija HRHB; bojna Jajce, ppn Gavran i 81. gb HV. Zapovjednikom na tom pravcu imenuje mene a zamjenikom generala Mije Jelića.

Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1. gbr Ante Bruno Bušić, 60. gb Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, sts GS HV i 12. rujna u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

Nakon višednevnih danonoćnih borbi u jutarnjim satima 13. rujna 1995. 2. gbr. s ostalim postrojbama oslobađa hrvatski kraljevski grad Jajce, Podmilačje svetog Ive i cijelo Pougarje.

U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.gbr. i specijalne policije izbijaju na rijeke Ugar i Riku i s.Vinac, zauzimaju hidroelektrane Jajce 1 i Jajce 2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.

Recite nam više o operaciji Južni potez.

U operaciji Južni potez na mrkonjićgradskoj i banjalučkoj bojišnici 2. gbr. angažirana je 10. listopada 1995. umjesto 3. gbr. HVO, a na desnom boku 7. gbr. Tada smo izveli napad smjerom Barevo-Crna rijeka-Manjača i izbili u širi rajon Manjače, a posebna zapovijed  generala Gotovine bila je da nastavimo napadna djelovanja  te u sljedeća 24 sata izbijemo na objekte  koji su ključni na smjeru prema Banjoj Luci. Tako sam s postrojbama 1.pb i 3.pb. i izvid. satnije nakon cjelonoćnog forsiranja smjera u potpunosti realizirao zadaću i u ranim jutarnjim satima sam o tome izvijestio službujućeg časnika u zapovjedništvu HS. Sljedećeg dana smo zauzeli planinu Čemernicu, hidroelektranu Bočac, širi rajon s. Baljvina te zatvorili komunikaciju Kotor Varoš-Bočac.

Trebalo je uistinu dobro poznavati i teren, tlo, a i suborce, koji su to sve bili u stanju usklađeno izvesti. Kako se to odvijalo?

Sve ove operacije zahtijevale su veliku prilagodljivost u rješavanju zadaća koje je diktirala dinamična bojišnica. Brigada je pokazala sposobnost, usklađenog djelovanja, brzinu manevriranja usredotočenosti na sintezu pokreta i paljbene potpore i konačno sposobnost zauzimanja dominantnog terena.

Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u svim ovim operacijama uz usklađeno djelovanje svih elemenata  sedam borbeno operativnih sustava imale su male borbene skupine koje su bile strukturirane  i sposobne  koncentrirati pješačku paljbu i protuoklopni boj na bliskim udaljenostima.

Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni što znači prelazak crte bojišnice, crte između života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata  kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmišljam sa zahvalnošću i divljenjem.

Posljednji među njima koji je darovao život za našu slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3.pv/3.ps/2.pb/2.gbr. HVO-a   na banjalučkom bojištu 18. listopada 1995. predvodeći borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata.

Svim poginulim vitezovima Domovinskoga rata sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je vaše i naše pobjede!

Uloga HVO-a je nezamjenljiva i neupitna. Hrvatska vojska i hrvatski narod su u oslobađanju svojih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokazali jedinstvo, čvrstoću i hrabrost. Može li politika, međunarodne ili domaće, znatnije utjecati u srž tih odnosa i narodnog zajedništva?

Ove oslobodilačke operacije mogu se smatrati i jesu provedbom rezolucija UN o zaštićenim zonama UN-a u BiH. Znamo da je Srebrenica pala a jedina zaštićena  UNPA zona Bihać je obranjena od strane HV-a, HVO-a i ABiH. I one se mogu smatrati početkom mirovnih operacija HV.

Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Dubravka VIDAK/Hrvatsko slovo (bpz.ba)