Ruše se mostovi laži i dižu zidovi istine

Zidovi među narodima i državama predstavljaju nemoć i materijalni su dokaz trajnih nesporazuma među nacijama i svjetonazorima. Ta je nemoć izrasla na lažima i pogrešnim ambicijama, na zaslađenim slavolucima licemjerja, kad ljudi i narodi nisu željeli biti iskreni nego su radije šećerili svoje laži i tlapnje nego govorili istinu. Od kad postoje civilizacije grade se zidovi, jer narodi su isti na različite načine; otkad postoji neiskrenost zidovima su zajamčeni temelji. Danas je barem jedan od velikih povijesnih zidova postao svjetska atrakcija – Kineski zid.

Nakon razdoblja lažnog i lažljivog suživota s muslimanskim imigrantima i nakon što su neke europske države (Njemačka i Nizozemska, na primjer) priznale da taj suživot nije uspio i nikad se nije smio dogoditi, a pogotovo nakon prekomorske invazije iz Afrike i Bliskog istoka orkestrirane od strane obavještajnih službi nekih muslimanskih država, Irana i Turske na primjer, Europa u ovome trenutku diže nekoliko što vidljivih što nevidljivih zidova. Došlo je doba neugodnih istina, kad EU mora priznati da suživot s muslimanskim izbjeglicama u Europi nije uspio, a kršćansko je milosrđe grubo zloupotrebljeno. Jer muslimanske izbjeglice nisu došle ostvariti novi život nego na svaki način nastaviti živjeti po starom – i to na račun poreznih obveznika svojih domaćina. Došli su kao gosti, ponašaju se kao gazde. Sa sobom su dovukli islamske militante svih vrsta – islamistički terorizam, bombe, atentate, mržnju i vjersku isključivost – sve čega se Europa uspješno bila riješila. Činjenica je da se muslimanska populacija u Europi nije nikad ogradila od tog svog terorističkog zla, nikad vlastima isporučila svoje teroriste. Činili su sve za ne učiniti ništa, znači podupirali su islamistički terorizam u Europi. Za muslimansku zajednicu u Europi, islamistički je terorizam samo faza u islamizaciji cijele Europe.

Prvi zid je u Gevgeliji, na makedonsko-grčkoj granici: nema građevinske operative, inžinjera i čelične konstrukcije, ali postoje striktna naređenja graničarima i vojsci da začepe granicu. Drugi je zid u francuskoj luvi Calais, na ulasku u tunel ispod Engleskog kanala; to isto nije armirano-betomski zid, inžinjercimani ni traga ni glasa, ali je ulazak u Veliku Britaniju ograničen i branjen rezolutnom policijskom silom. Opipljivi zid visok preko četiri metra diže Mađarska na granici sa Srbijom. Prije samo dva mjeseca europski su se licemjeri zgražali i vikali, Orbane fašisto! Sada su svi ušutjeli. Slovačka i Češka u svoj su nevidljivi zid ugradili samo jedan kriterij: kršćani naprijed ostali stoj: džamija nemamo niti ih namjeravamo graditi! I tzv. internacionalci i ljevučari šute. Naime statistika je dosta precizno pokazala da je terorizam u Europi islamskog podrijetla i da muslimani ne prihvaćaju kulturološke vrijednosti judeokršćanske civilizacije niti su zbog tih vrijednosti došli.

Nasuprot tim zidovima i zabranama stoji dugogodišnja licemjerna europska (EU) praksa multikulturalnosti i nadrihumanitarna doktrina Vatikana potkrepljena homilijama o kršćanskom milosrđu i prigodnim biblijskim citatima. Međutim u Vatikanskim vrtovima još nisu podignuti šatori i nema pučke kuhinje za izbjeglice. Nije Crkva iznijela kriterije, uobličila način ili formulirala ciljeve svoje politike prema muslimanskim izbjeglicama. Negdašnja vojujuća Crkva postala je ministranska. Prisutna je politička neiskrenost (manipulacija) nekih lijevih političkih opcija koje su od imigranata napravile svoje biračko tijelo, Španjolska na primjer.

Previše je nejasnoća i zamračenih epizoda, jer nakon toliko godina, nakon što su stotine tisuća izbjeglica pristigle samo u Lampeduzu, na primjer, što je s djecom i mladim ljudima, kakva im je (bila) sudbina i koja odredišta? Je li Lampeduza samo privremeni smještaj za afričke izbjeglice ili najveći izvor ljudskih organa za staračku Europu i razvijeni svijet, nije nimalo retoričko pitanje. Možda kombinacija i način da se vješto isprazne europski fondovi namijenjeni pomoći imigrantima?

Licemjerna retorika EU i sva sila (plaćenih) humanitaraca, da ne spominjemo prigodne intelektualce i umjetnike, samo su išli na ruku islamskim militantima da pod izlikom „boljeg života“ izvrši invaziju na Europu i ubace na tisuće svojih terorista. Uskoro su i započeli svakodnevni (asimetrički) teroristički napadi pištoljima, strojnicama, noževima, paklenim strojevima. I jučer u vlaku Amsterdam – Pariz kad su tri američka vojnika slučajno spasili putnike od pravog pokolja zadrtog islamskog militanta.

Mladići i odrasli muÅ¡karci nemaju Å¡to tražiti bolji život u EU i sa svojim obiteljima, s djecom u naručju nasrtati na granice. Oni su u svojim zemljama dužni braniti dom, izboriti se dostojanstven i pristojan život za sebe i svoju obitelj, a ne svoju djecu i žene koristiti kao živi Å¡tit i govoriti kako im je teÅ¡ko. U svojoj domovini trebaju stvariti državu kakvu žele i zaslužuju, naravno borbom, jer tko će to umjesto njih učiniti ako svi oni svome zavičaju okrenu leÄ‘a? Ali ako su se već odlučili na sramotan bijeg, onda njihovo prirodno odrediÅ¡te trebaju biti muslimanske zemlje, kulturoloÅ¡ki vrlo bliske njihovu svjetonazoru i dosadaÅ¡njem životu. Prije svih Turska, koja je sve i započela misleći da će zajednom s ISIL-ovcima i drugim islamskim militantima destabilizirati Europu i obnoviti silu negdaÅ¡njeg Otomanskog carstva, a su tu onda bogate zemlje poput Saudijske Arabije, Qatara, Emirata, Kuwaita, Indonezije, Malezije koje trebaju i traže radnu snagu. To su njihova braća po Kur’anu i predstavljaju cjelovito rjeÅ¡enje za sirijske, pakistanske, somalijske, libijske, jemenske, za sve islamske izbjeglice i azilante koje u svojoj zemlji ne mogu ili ne žele živjeti. Dok spomenute zemlje i Crveni polumjesec ne ispune svoju bratsku dužnost prema braći po vjeri, Europa ne smije primiti jednog muslimanskog imigranta. Treba li Hrvatska podignuti zid prema Srbiji, ne jer svojim postupcima Srbija diže zid prema Hrvatskoj i civiliziranom svijetu, a Å¡to se tiče muslimanskih izbjeglica, beskorisno jer će one u Hrvatsku stizati ilegalno preko svog jataka – muslimanske Bosne. Ovo je Hrvatskoj prigoda da prema istoku digne zid kriterija za sve, a ne samo za muslimanske izbjeglice i poduzme ozbiljne mjere i radnje.

Judeokršćanska civilizacija muslimanskim iseljenicima ništa ne duguje, a ono malo preostalog kršćanskog milosrđa Europa treba namijeniti svojim potrebitima, onima što zbog licemjerne politike prema muslimanskim migrantima žive loše u svojim europskim domovima. Pravedan kriterij jedini je valjani zid, jer zašto su baš Skandinavija, Njemačka i Švicarska krajnje odredište muslimanskih izbjeglica? Možda zato jer Njemačka trenutno treba 100 000 inžinjera, jer muslimanski migranti dobro izrađuju satove ili odlično govore njemački i švedski, imaju dugu tradiciji u industrijskoj proizvodnji? Zašto migranti ne krenu prema Ruskoj federaciji, upravo je ona svojom vanjskom politikom zakuhala građanski rat u Siriji, bivšem SSSR-u koji im je izdašno pomagao u vojnoj opremi i prigodnoj marksističkoj literaturi?

Možda bi ova Milanovićeva vlada pokušala udomiti što više izbjeglica, kako bi ih pretvorila u svoje glasačko tijelo, to je prokušani riječki recept SDP-ovskog uspjeha u Rijeci, ali premalo je vremena. Ili učiniti bilo što da bi se u bijesu nemoći, zbog poraza na parlamentarnim izborima u prosincu 2015., što više naudilo hrvatskoj državi.

F.Boci bpz.ba