Umjesto “luÄ‘ačke koÅ¡ulje”, BiH treba odjenuti 
majicu s EU zvjezdicama

Nakon kiÅ¡e dolazi sunce, a obratno joÅ¡ i viÅ¡e. Posebno na jesen. A s kiÅ¡om idu i magle pa se već pojavio i oglas: Povoljno prodajem maglu. Å ifra: guska! Očekuju se velika sniženja cijena magle jer je ponuda sve veća, a konkurencija sve žešća. No, puno toga trebalo bi učiniti prije jesenjih magla koje previÅ¡e toga zamagljuju i zimskih snjegova koji joÅ¡ viÅ¡e tragova sakriju. Najavljen je velik broj političkih autoriteta u BiH i slijede prijateljska uvjeravanja oko toga da je Bosni i Hercegovini potrebna kabanica EU-a i NATO-ov kiÅ¡obran. Prije toga valja razuvjeriti neke koji sanjaju neke demodirane Å¡injele, neke otrcane dolame i sličnu robu. Ali Å¡to s “luÄ‘ačkom koÅ¡uljom” kako je Wolfgang Petritsch, bivÅ¡i visoki predstavnik u BiH, nazvao daytonski ustroj BiH. Ponovno su u modi koÅ¡ulje i majice s cvjetićima, zvjezdicama. BiH bi najbolje pasala majica s EU zvjezdicama, ali neki viÅ¡e vole neÅ¡to casual, i to s džepovima punim keÅ¡a.

BiH bi umjesto europskog problema trebala postati rješenje teških i dugovječnih prijepora na brdovitom Balkanu, jugoistočnoj Europi. Masterchefovi svjetske političke kuhinje ne bi s bosanskim loncem smjeli više eksperimentirati jer bi mogao – eksplodirati. Pa puno toga sa svjetskom političkom kuhinjom i BiH podsjeća na razgovor ugodni između dva obična bh. građanina. Jedan od njih reče:

– Moja žena zna kuhati, ali neće.

– Kod mene je joÅ¡ gore, moja ne zna kuhati, ali hoće – uzvrati drugi.

Sport je odraz stanja u društvu. No, u BiH puno toga je drugačije nego drugdje, Bosna i Hercegovina često bude iznimka koja potvrđuje pravilo. Pa bi tako bilo bolje da je društvo u BiH odraz bh. sporta. Nema nekih spektakularnih dometa, ali puno toga bi politika u Bosni i Hercegovini mogla naučiti od onoga pozitivnog u bh. sporta. Nikako iz onoga što je u sport došlo iz politike. Uspjeh mladih košarkaša BiH pokazao je kako Hrvat može dovesti mlade Bošnjake i bh. Srbe na vrh Europe. Isto tako, Hrvati mogu dati veliki doprinos ulasku BiH u europski krug nacija i država, u Europsku uniju. Ali to bi im politički moćnici u BiH, Europi i svijetu trebali omogućiti, a ne onemogućiti im jednakopravnost u vlastitoj zemlji. BiH je moguća samo kao zajednica triju jednakopravnih naroda i svih građana. Ali što s onima koji takvu jedinu logičnu, razumnu i razumljivu konstataciju prikazuju kao mržnju prema BiH ili prema nekom od bh. naroda, nacija? Ma, jasno je i njima, ali nejasno je kako im to dopuštaju vanjski dušobrižnici BiH. Koji se ponašaju kao blaga majka kojoj razmaženi i raskalašeni sinčić napravi kakvu psinu pa mu kaže:

– Znat ćeÅ¡ kad ti ćaća doÄ‘e kući!

A kad doÄ‘e doma, otac ne poduzima nikakve odgojne mjere prema raskalaÅ¡enom sinčiću ljubimcu jer je uvijek za sve kriva ona. Koja ga nije odgojila kako treba pa je – isti ćaća!

BiH mora što prije učiniti sve da bi ušla u euroatlantske asocijacije, Europa joj više ne smiju biti na dugačkom štapu jer bi inače mogla dospjeti na prosjački štap. Veliki slikar Pablo Picasso puno toga i riječima je slikovito opisao pa je tako kazao kako bi volio živjeti kao siromah, ali s velikim računom u banci. No, najviše njegovih sunarodnjaka i ostalih Europljana žive kao prava gospoda, ali s velikim minusom u banci. Ne samo pojedinaca, već i države. Tako je i kad je BiH u pitanju.

Pa je bolje spriječiti nego liječiti. Vrijeme ne liječi baš sve, a vremena je sve manje i manje. Kao i mnogo toga u BiH i vrijeme je tu neodređeno. Pa se puno toga između BiH i EU događa kao s Mujom i šefom. Mujo je dobio posao na neodređeno vrijeme pa ga nakon nekog vremena upita šef:

– Od koliko je do koliko radno vrijeme u ovoj tvrtki?

– Znam, od osam do 16 sati – odgovori Mujo.

– Dobro, a zaÅ¡to ti onda na svoje radno mjesto jednom doÄ‘eÅ¡ u 12 sati, drugi put u 13, a često i u 14 sati? – nastavlja s pitanjima Å¡ef.

Mujo izvadi ugovor o radu, pokaza ga Å¡efu i objasni mu:

– Å efe, ovo ste vi potpisali, ovdje piÅ¡e da sam zaposlen na neodreÄ‘eno vrijeme. bpz.ba