PUNO DIVLJEG u Divljim vodama

Priču o bezakonju i materijalnom procvatu obitelji Karla-Drage NorÅ¡ića, vlasnika “bio parka” Divlje vode na početku Žumberka, jednostavno treba imati snage odsluÅ¡ati. Nekoć uspjeÅ¡na mesarska obitelj od posrnule Zagrepčanke preuzima mirno i popularno izletiÅ¡te kod Samobora. Bezakonjem, kriminalom i druÅ¡tveno neprihvatljivim ponaÅ¡anjem – pri čemu se državi stvori porezni dug veći od 28 milijuna kuna – ova obitelj postaje jedna od bogatijih, ali i po zlu poznata, u ovom pitoresknom krajoliku

“Mesna industrija ‘Karlo – Tomislav’ počela je s radom 2003. godine. Nalazi se na adresi Lug Samoborski – Samobor. Vlasništvo je Tomislava Noršića. Posjedujemo vlastitu klaonicu i preradu mesa. Bavimo se vlastitim tovom junadi i svinja (isključivo za svoje potrebe), veleprodajom i maloprodajom svježeg mesa i suhomesnato-kobasičarskih polutrajnih i trajnih proizvoda (isključivo iz vlastite proizvodnje). Naša proizvodnja bazira se isključivo na sirovini domaće proizvodnje, iz Hrvatske, a ne iz uvoza”.

Bogatstvo Noršićevih

U svojem vlasništvu tvrde da imaju i 17 mesnica na području grada Zagreba i njegove županije. Neke od njih danas ne rade, a neki su prostori moguće i prodani pa nije jasno zašto vlasnici navode spomenutu brojku mesnica s pripadajućim njihovim adresama kao aktualnu. Sve se ovo može pročitati na web starnici “Obrt Karlo”. Na istoj stranici se nalazi i, naravno uljepšana, priča o “bio parku” Divlje vode.
Ovaj ugostiteljski objekt, nekoć u vlasništvu Zagrepčanke, došao je u ruke Karla Noršića i od tada u njemu caruju bezakonje, uzurpacija državne imovine i mnoštvo kaznenih radnji koje je počinio bahati i nasilni vlasnika. Kako se taj dio Noršićeva neupitnog carstva nalazi izvan granica Parka prirode Žumberak i tko je tako odlučio, možda se i utvrdi jednoga dana. U svojoj megalomaniji Noršići ističu kako uz mnoštvo ugostiteljskih objekata, vlastiti ribnjak, nastambe za egzotične životinje, raspolažu i vlastitim parkiralištem od tisuću mjesta. Stariji posjetitelji ovog lijepog kutka Žumberka pamte ga u posve drukčijem izgledu nego li je on danas. U međuvremenu je tamo niklo mnoštvo bespravno izgrađenih građevinskih objekata, nezakonito preusmjerenim vodenim tokovima i sličnim bespravnim intervencijama nagrđeno je nekoć pitoreskno izletište.

Dominacija divlje gradnje i krađa državnog zemljišta    

U dolini samog posjeda dominiraju velika svadbena dvorana, restoran, dječja igrališta i novoizgrađeni objekt zbog kojeg Noršići očito imaju problem s građevinskom inspekcijom Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša. Do zaključenja ovog broja nije nam pošlo za rukom utvrditi o čemu se radi, a objekt se nalazi s onu stranu potoka pa je za vjerovati da je na terenu u vlasništvu Hrvatskih šuma. Na pitanje o tom objektu aktualni vlasnik Tomislav Noršić, Karlov sin, odgovorio je da je objekt još u izgradnji, da mu nisu odredili namjenu, a na detaljnije naše upite odgovorio je “kako je baš u nekom poslu i ne može sada razgovarati”… Dolazeći cestom s puta u Žumberak u “bio park” Divlje vode s njegove lijeve strane na vrhu oštre padine izgrađena je moćna metalna ograda, a ta padina je u čitavoj dužini uzurpirano zemljište Hrvatskih šuma u površini od oko hektara i o njenom vlasništvu se zasad vodi neuspješan spor s vlasnikom Divljih voda. Većina objekata, otkako su Noršićevi u vlasništvu Divljih voda, bespravno je izgrađena. Izgradnja brane na potoku je također čisto nasilje Karla Noršića, a s čitavim vodotokom on se ponaša kao s neupitnom djedovinom i osobnom prćijom. U novije vrijeme građevinska i druga inspekcije počele su se propitivati o namjerama i činjenjima gospon Karla, no on jednostavno najuri inspektore ili neke uspije neutralizirati, očito dobro uvježbanim metodama. Nedvojbeno je, dva od četiri bazena Karlo Noršić prije površinskog zasipanja ispunio je plastičnim bačvama, najlonom i sličnim nerazgradivim materijalima. Njegova je rabijantnost poznata i u odnosu prema članovima obitelji ili još drastičnije prema vlastitim radnicima s kojima je često u tjelesnim obračunima.

Divljanje rabijatnog mesara

Još 2001. nasrnuo je na svojeg djelatnika Mira Vitka, koji se dugo oporavljao od posljedica tjelesnog napada. U međuvremenu je poveo radni spor i nakon dugogodišnjeg sudovanja presuđeno je da je obrt Karlo dužan Vitku više od 150 tisuća kuna i zatezne kamate. Kako je u međuvremenu svu imovinu prenio na sina Tomislava i ostao “s dva para hlača” nije i ne namjerava isplatiti odštetu svojem djelatniku. Ovih se dana navršavaju dvije godine od sumnjive smrti Tomislava Šolaje, koji je umro radeći na crno u Divljim vodama, a njegova je smrt “utvrđena” kao posljedica srčanog udara. Naime, smrt je nastupila nakon naguravanja i svađe između Šolaje i Noršića nešto prije podne 31. kolovoza 2013. Potom je Šolaja odvučen u jarak ispod šume u kojoj se događaj zbio, u džep mu je stavljen račun gosta restorana. Hitna služba i pogranična policija su izišli na mjesto događaja – konstatiran je srčani udar “gosta restorana”. Pozvano je poduzeće Pogrebnik da tijelo prebaci u Zagreb na obdukciju. Oko 13 sati je došlo vozilo Pogrebnika i zadržalo se tamo do oko 17 sati, a potom je stiglo pogrebno vozilo samoborskog Komunalca i tijelo prevezlo u mjesnu mrtvačnicu, bez ikakve prethodne obdukcije. Članovi obitelji, vidno potreseni našim upitom, ne žele o tome razgovarati jer im je “previše tog mrcvarenja”.

Koncem srpnja je, i to u nedjeljno jutro, skupina pljačkaša u Rakitju zaustavila “bmw” Tomislava Noršića i ukrala mu više od 100 tisuća kuna. Pitanje je kuda je i koji novac, na očito nepropisan način, sa sobom nosio Noršić mlađi?

Uz sve nezakonitosti i kriminalno ponašanje ime Karla (Drage) Noršića je izišlo na prvom mjestu poreznih dužnika grada Samobora s dugom većim od 28 milijuna kuna prema Poreznoj upravi. Kako je on ranije prebacio tvrtku (obrt) na sina Tomislava, za očekivati je maglu od eventualne naplate ovog duga. Normalan se čovjek pita jesu li u jednoj pravno uređenoj i normalnoj državi moguće ovakve pojave, njihovo nesankcioniranje i gospodarsko imovinski procvat osobe koja vara državu gdje god stigne bez ikakvih posljedica. Nadamo se da će poslije ovog našeg teksta institucije ove države konačno početi raditi posao za koji ih plaćaju odavno osiromašeni i poniženi građani ove države. Jakov Zlatica (D .HR9