Vijest o Titovoj odluci o likvidaciji širokobrijeških franjevaca prenio je Fitzroy Maclean

Suprotno kasnijoj partizanskoj propagandi, vijest o Titovoj odluci o likvidaciji širokobrijeških franjevaca britanskom ministarstvu vanjskih poslova (Foreign Officeu) prenio je zapovjednik britanske vojne misije kod Vrhovnog štaba NOVJ-a Fitzroy Maclean još prije partizanskog zauzimanja Širokog Brijega, istaknuo je povjesničar Vladimir Šumanović.

Takvu ocjenu Šumanović je iznio , u nedjelju, 20. rujna, na Širokom Brijegu, gdje je održan »VII. simpozij Stopama pobijenih«.

Simpozij kojim se pokušava osvijetliti istina o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka u Drugom svjetskom ratu i poraću te povijesne okolnosti u kojima se to dogodilo, organizirala je Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem.

Sve je započelo sv. misom u samostanskoj crkvi, koju je predvodio fra Ivan Landeka, župni vikar u Međugorju, uz sumisništvo fra Miljenka Stojića, vicepostulatora, i povjesničara fra Andrije Nikića. Fra Ivan je u propovijedi istaknuo kako u čitanjima i Evanđelju ove nedjelje možemo pronaći odgovor što se dogodilo na Širokom Brijegu.

U Pravedniku, kojega su bezbožnici osudili i postavili mu zasjedu, o kojemu se čitalo u Knjizi Mudrosti, prepoznajemo ubijene fratre i sve druge.

»Kao što je Isusu ubijen jer je smetao, tako su i naše fratre pogubili jer su im smetali. Zašto su im smetali? Bezbožniku smeta sve što je Božje, pravedno. Smetalo im je jer su bili fratri, smetalo im je što su bili Božji ljudi«, rekao je fra Ivan. Navodeći primjer fra Marka Barbarića, najstarijeg od ubijenih fratara, rekao je: »Dok se pitamo kako ljudska okrutnost može biti tako velika da uzmu starca s postelje, ubiju i zapale, sjetimo se Isusovih riječi kada kaže ne bojte se onih koji ubijaju tijelo ali duše ne mogu ubiti. Tako je predvidio kako će ovozemaljski život završiti mnogi njegovi sljedbenici.«, zapitao se fra Ivan Landeka tijekom propovijedi.

Drugi dio simpozija održan se u samostanskoj dvorani, kroz tri zanimljiva predavanja.

Prvo predavanje, na temu »Obrtanje uloga: Kako su u poslijeratnoj propagandi ubojice lagali o žrtvama«, održao je mladi povjesničar Vladimir Šumanović.

»Likvidacija širokobrijeških franjevaca predstavljala je veliki duhovni, ćudoredni i ljudski gubitak ne samo za Crkvu u Hrvata, nego i za čitav hrvatski narod hercegovačkog područja.« , kazao je Šumanović.

»U sklopu Mostarske operacije izvedene u veljači 1945. postrojbe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ-a) zauzele su Široki Brijeg. Za vrijeme i nakon zauzimanja samog mjesta postrojbe NOVJ-a napravile su čitav niz teških ratnih zločina u kojima je stradalo lokalno civilno pučanstvo te zarobljeni pripadnici hrvatske i njemačke vojske. Međutim, najpoznatiji ratni zločin NOVJ-a na tom području bila je likvidacija dvanaestorice širokobrijeških franjevaca uhićenih u prostorijama samostana. Navedeni ratni zločin propaganda NOVJ-a pokušala je opravdati lažnom tvrdnjom prema kojoj franjevci nisu likvidirani, nego su poginuli u borbama s postrojbama NOVJ.-a Nakon rata ta je propaganda postala službenom istinom, te su je kao neupitnu ponavljali vodeće ličnosti nove vlasti na čelu s Josipom Brozom Titom. U kreiranju lažne slike o širokobriješkim franjevcima vodeću ulogu imali su dvojica visokopozicioniranih pripadnika NOVJ-a, Fabijan Trgo i Nikola Anić, koji su tijekom zauzimanja Širokog Brijega djelatno sudjelovali u borbama.

Iznio je i ocjenu o izravnoj odgovornosti Josipa Broza Tita za ubojstvo širokobrijeških franjevaca.

“Suprotno spomenutoj propagandi, onodobni izvori ukazuju da je zapovjedniÅ¡tvo NOVJ-a, na čelu s Titom, joÅ¡ prije zauzimanja Å irokog Brijega donijelo odluku o likvidaciji tamoÅ¡njih franjevaca. Vijest o tome britanskom ministarstvu vanjskih poslova (Foreign Officeu) prenio je zapovjednik britanske vojne misije kod Vrhovnog Å¡taba NOVJ-a Fitzroy Maclean”, istaknuo je Å umanović.

Drugo predavanje održao je književnik Andrija Vučemil, uznik na Golom otoku. Kroz izlaganje »Komunistički zločini i ja« Vučemil je govorio o svom iskustvu s komunistima i boravku na Golom otoku.

»Osobno se ne smatram sposobnim pisati o zločinima komunista i njihovu ustroju. To bih prepustio sposobnijima od mene – povjesničarima, sociolozima, političkim znalcima. Ja mogu pisati i govoriti o zlu koje sam osobno doživio i bio svjedokom nekih zločina. Prvi zločin koji sam zapamtio kao četverogodiÅ¡nji dječak bilo je miniranje »Rimske ćuprije« (tako su je Duvnjaci zvali), mosta na Å ujici. Te noći bijah kod bake Janje, mamine mame, čija je kuća blizu mosta svega stotinjak metara. Strahovit potres izbacio nas je iz postelje. Jugokomunisti su upali u kuću i rekli baki Janji da se ne brine, nije potres nego su oni sruÅ¡ili ćupriju da ne mogu Å vabe doći u gornja sela. RuÅ¡enje mosta bio je pravi zločin jer je most iz rimskih vremena, a tenkovima Å ujica nije bila nikakva prepreka jer se preko nje moglo pjeÅ¡ice prijeći u to vrijeme. Drugi zločin doživio sam krajem 1944. kada su jugokomunisti noću upali u naÅ¡u kuću u Oplećanima i uz strahovite psovke i galamu doÅ¡li uhititi sve muÅ¡ke članove. Uspjeli su uhititi djeda Stojana i strica Ivana, a ostali muÅ¡ki članovi uspjeli su pobjeći. Djeda i strica odveli su u Vran planinu i tamo ih zaklali i masakrirali. Stanovnici sela TrebiÅ¡eva naÅ¡li su ih iskasapljene i pokopali ih u Å¡umi. Njihov grob kasnije su posjećivali mnogi Ramci i Duvnjaci kao sveta mjesta i tu se molili. Moja uža i Å¡ira obitelj izgubila je sedam muÅ¡kih članova koje su ubili jugokomunisti.« Nakon toga govorio je o svome iskustvu Gologa otoka, poglavito kroz svoj pjesnički rad”, kazao je Vučemil.

Velimir Mabić, član Odjela HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat, predstavio je rad Odjela i rad povjerenstava po općinama koje Odjel koordinira. Svoje izlaganje zaključio je riječima: »U Herceg-Bosni imamo svoj Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat koji će ustrajati na istraživanju svih jugokomunističkih zločina. I ne samo to, nego ćemo svakoj žrtvi osigurati i posljednje počivaliÅ¡te, baÅ¡ onako kako Bog “zapovida”. A to će potrajati onoliko koliko svi zajedno budemo htjeli i dopustili!«

Na kraju simpozija voditeljica Ana-Marija Prskalo podsjetila je nazočne kako radove sa Simpozija mogu pronaći na stranici pobijeni.info. Ujedno je sve pozvala da se svojim uradcima prijave i na Nagradni natječaj na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca koji je otvoren do 15. siječnja 2016.

D.Å i. bpz.ba