U Hrvatskoj, BiH i Å¡ire na brdovitom Balkanu, joÅ¡ se prepriÄavaju Dinamove zgode i Arsenalove nezgode u Maksimiru pa je svastika na Poljudu pala u treći plan. U zaborav će brzo pasti i frka na derbiju Hajduk – Dinamo. Utakmica izmeÄ‘u londonskog Arsenala i zagrebaÄkog Dinama na Maksimiru maksimalno je pokazala i dokazala puno toga. Golovi koje je Dinamo dao Arsenalu potvrdili su onu biblijsku o Davidu i Golijatu, ali i onu novovjeku da se uz zalaganja bez laganja mogu praviti Äuda. Pokazalo se da od Arseneova Arsenala jaÄi arsenal može imati viÅ¡estruko manje skup klub, da britanski klub koji ima osam puta skuplje igraÄe od hrvatskog može nasjesti na “jeftine†fore, sazdane od domaćeg talenta, htijenja, viteÅ¡tva, ljubavi prema svome klubu, uz pomoć profesionalaca, ali baÅ¡ profesionalaca, sa strane. Da se može ovo podruÄje nositi s velikim svijetom, pokazao je i Amel Tuka, bh. atletiÄar koji se naÅ¡ao u konkurenciji najboljih atletiÄara Europe, koÅ¡arkaÅ¡ki klinci takoÄ‘er, a ima bezbroj primjera i u umjetnosti, znanosti, gospodarstvu, valjda će biti i u politici. Može se kad se hoće, pogotovo ako se poÅ¡teno sudi. Samo se ne smije zaspati na uspavljujućim lovorikama. Ne valja zaspati ni kad je izbjegliÄki val u pitanju. Možda veće izbjegliÄke kolone iz pakla Bliskog istoka krenu i bh. rutom i putom prema dalekom raju europskog zapada i sjeverozapada. PomiÄu se schengenske granice, postavljaju se novi zidovi, stvaraju nova predziÄ‘a i zaziÄ‘a. Vode se umne rasprave o bezumnoj situaciji, pokuÅ¡ava se otkriti tko stoji iza manipulacija, koji i koliki “mani†(money) i koji pul je u pitanju i potpitanju.
Sjećanja na izbjegliÄke valove od prije dvadeset i neÅ¡to godina naviru, a povijest pamti velike seobe naroda i joÅ¡ puno toga u vezi s tim, a Äesto i bez veze sa zdravim razumom. Zato valja postupati i s duÅ¡om i s razumom, i sa srcem i s mozgom. Nesretnicima s Bliskog istoka valja pomoći na njihovu putu prema mjestu pod mirnom kapom nebeskom, ali valja dobro otvoriti oÄi kako puno toga s Bliskog istoka ne bi postalo blisko Zapadu. I dok logika ponavljanja povijesti ponavlja novu seobu naroda, televizije slijede nelogiÄno ponavljanje reality showa. Na televiziji ponovno reality show Big Brother, a na politiÄkoj sceni i dalje ide BiH Brothers. Sve skupa Äini show i jedinstvenu igru izmeÄ‘u bosanskohercegovaÄke braće Hrvata, BoÅ¡njaka i Srba s jedne strane i skrivenog Velikog Brata od politiÄkog zanata s druge strane. I dalje se na raznim forumima, cesijama, sesijama i sećijama raspredaju priÄe o nužnim reformama Ustava i Izbornog zakona u državi dvaju entiteta i triju etniciteta. Pa puno toga neugodnog podsjeća na razgovor ugodni:
– ImaÅ¡ dva psa, jednom si dao ime Jedan, a drugom si dao ime Dva. ZaÅ¡to baÅ¡ imena Jedan i Dva?
– Pa ako mi ugine Jedan, imam Dva – objasni im.
NiÅ¡ta manje o stanju u BiH ne govori i nedavno plasirana misao: Da bi jedna obitelj bila sretna, mora postojati ljubav, razumijevanje i najmanje dva raÄunala. A treći bi bio kao naruÄen. No, kako trenutaÄno stvari stoje, a stoje li, stoje, BiH na svom putu u Europu ide kao Mujo s Fatom i starim fiatom. Policajac je primijetio kako vozilo vrluda malo lijevo, malo desno, i dade znak ‘stop’. Mujo se kleo da niÅ¡ta nije pio, pa ni kavu pa mu se malo pridrijemalo, te da će nakon kave u najbližem ugostiteljskom objektu uz cestu voziti kao zmaj.
– Dobro, a vozi li vaÅ¡a supruga? – upita policajac.
– I je i nije – odgovori Mujo.
– Kako to, i je i nije? – Äudi se policajac.
– Ja vozim, a ona odreÄ‘uje smjer – objasni Mujo, pozdravi se s policajcem i krenu svojim krivudavim smjerom.
BiH naivno raÄuna da će joj se smilovati ujak Sam preko velike bare i stara dama Europa te pogledati joj kroz prste. Kao Å¡to se posrećilo jednom bh. graÄ‘aninu koji je bez nekih osobitih kvalifikacija dobio osobito dobro plaćen posao. UpitaÅ¡e ga:
– Kako si dobio tako dobar posao?
– Zahvaljujući znanju? – odgovori im.
– Kakvom znanju? – Äude se.
– Znam direktora – objasni im. bpz.ba