‘Samo generala Glasnovića vidimo u toj ulozi!’

On je jedini general koji bi sve učinio za dobrobit, ne samo branitelja, nego hrvatskog naroda općenito. Istovremeno, riječ je o jedinom generalu koji živi u bratovom stanu i koji za sebe ne traži niÅ¡ta – slažu se branitelji HV-a i HVO-a.

Otkako je započeo prosvjed branitelja u Savskoj 66 pri čemu se, između ostalog, tražila ostavka aktualnog ministra Predraga Matića, jedno se ime u ovoj populaciji iskristaliziralo kao najtraženije za Fredovog budućeg nasljednika – general Željko Glasnović…

– Riječ je o karizmatičnom i autentičnom vojniku kojeg ste morali slijediti i gledati sa strahopoštovanjem. Nikada, nikada sebe nije stavljao u prvi plan, kako u ratu, tako i u poraću. On je jedini general koji bi sve učinio za dobrobit, ne samo branitelja, nego hrvatskog naroda općenito. Istovremeno, riječ je o jedinom generalu koji živi u bratovom stanu i koji za sebe ne traži ništa – slažu se branitelji HV-a i HVO-a.

-Trebamo svi doći u Savsku, neka vide da nas ima. Nikoga nećemo dirati, nećemo biti agresivni, poštovat ćemo sve zakone, pa i one s kojima se ne slažemo, ali dirnu li nekog invalida u kolicima, nećemo sjediti prekriženih ruku. Mi smo za peglanje spremni, samo izdajte zapovijed – grmio je prije pola godine general Glasnović na jednoj od braniteljskih tribina. Što o situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi danas, ali i o želji branitelja da upravo on postane njihov ministar, za naš portal kazao je ovo:

– Meni je, naravno, čast da branitelji HV-a i HVO-a u meni vide svog predstavnika. No, o tome ne odlučujem ja a istina je i da nemam političke ambicije. Smatram da je u ovakvoj atmosferi beznađa teško učiniti išta, ali od nečega se mora početi. To je svakako lustracija. Hrvatska je u medijskoj blokadi i dok smo mi uvučeni u jedan vakuum, netko drugi “odrađuje” za nas. Što se nas, branitelja tiče, mi smo u svojoj gorljivoj želji za promjenama postali fanatični i pred kraj zaboravili za što smo se borili. Imali smo neke ciljeve koji su se negdje putem izgubili – kazao je omiljeni general koji je pokazao iznimnu zabrinutost za stanje uma hrvatske nacije:

– Gdje god je marksistički sustav zauzeo vlast, za sobom je ostavio bolnu destrukciju ljudskog duha. Nešto slično kazao je papa i smatram da je tom rečenicom kazao sve. Taj sustav suptilno je stvorio čovjeka bez sjećanja, došlo je do kolektivne amnezije… Nametnuta nam je jedna stvarnost koja nije realna. Tako smo, između ostalog, zaboravili i na vrijednost branitelja kao i onog što je on učinio – smatra Željko Glasnović.

TKO JE ŽELJKO GLASNOVIĆ?

Glasnović je jedan od onih generala kojeg činovi ne sprječavaju da prespava u hladnom šatoru, no to je samo jedan od razloga zašto ga branitelji cijene. On je Domovinskom ratu pristupio kao školovan i “gotov, vojni proizvod”. Pet godina je služio u kanadskoj vojsci. Godinu i pol bio je u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku dolazi u kolovozu 1991. Priključuje se Zboru narodne garde. To mu je bila treća vojska… Vodio je borbena djelovanja u Lici, ratovao je na Južnom bojištu. Nakon pada Vukovara prelazi po zapovjedi u Tomislavgrad, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je trebalo obučavati nove postrojbe. Priključen je bojni Zrinski na kraju 1991. Sudjeluje u borbama na Kupresu u travnju 1992. gdje je teže ranjen. Dobio je metak pored srca. Prepričava se kako je suborcima tada rekao “ostavite mi jednu bombu za mene i četnike a vi se izvlačite”. Izvukli su ga preko snijegom zametenih planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Odatle je prebačen u Split. Dva mjeseca bio je izvan stroja. Pobjegao je iz bolnice u Splitu i ponovno se vratio na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzima brigadu Kralj Tomislav. Radi uvođenja discipline i odgovornosti, po uzoru na Legiju stranaca, Željko Glasnović imao je žestoke metode u postrojbama koje je obučavao.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma postaje zapovjednik Prve gardijske brigade HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) kada počinje operacija Cincar u kojoj je ta brigada sudjelovala u oslobođenju Kupresa. U svibnju 1994. smijenjen je s tog položaja te postaje zapovjednik Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga (HV i HVO) kojima je zapovijedao general Ante Gotovina prilikom operacija oslobađanja dijelova BiH poslije operacije Oluja.Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je završio rat u BiH, postaje programski menager za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Potom je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak blaćenja Domovinskog