Rudi Tomić: Predstojeći zbori u Hrvatskoj imat će referendumsko značenje

Zastupnički izbori u Hrvatskoj, raspisani za 8. studenog, trebali bi biti svojevrsna politička prekretnica.

Bivši partizani, komunisti, udbaši i razni profiteri iskoristili su Tuđmanovu politiku pomirbe i u procesu stvaranja hrvatske držabe, ili kasnije, prividnosu  zamjenili jugoslavenstvo za hrvatstvo. Nakon velebne pobjede nad velikosrpkim agresorom i JNA-a utemeljena je demokratka, višestranačka država hrvatskog naroda.

Ipak prve demokratske Zakone u oslobođenoj RH pisali su ljudi koji su mahom došli iz jugoslavenskog zakonodavstva. Čak i kada su bili u najboljoj namjeri da uzakone najbolje odredbe i uredbe, Vlade su donosile zakone s ogromnim natruhama komunizma i jugoslavenstva.

Stoga će predstojeći izbori predstavljati presudni trenutak za političko i stranačko pregrupiranje kao i za učvršćenje državotvornosti i demokracije u Hrvatskoj.

Izbori će de facto biti novi referendum

Referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. svibnja 1991.godine. Na tom su referendumu građani (hrvatski narod) odlučili o budućnosti Republike Hrvatske.

Na referendum je iziÅ¡lo 83,56 posto birača. Njih čak 94,17 posto izjasnili su se ZA suverenost i samostalnost RH. Sukladno tome, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. godine Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Dakle, točno prije 24 godine – 8. listopada 1991. RH je formalno i pravno postala samostalna i suverena država hrvatskog naroda.

Budući da u suverenoj i samostalnoj RH svi njezini graÄ‘ani trebaju imati ista prava i iste dužnosti, a kulturne (ali ne političke) autonomije dodatno i svi pripadnici nacionalnih manjina, to se u Ustavu nije trebalo (niti smjelo) posebno istaknuti – Srbe.

To ima za posljedicu da u državi hrvatskog naroda nema integralne slobode, jer su Srbi povlašteni u svim razinama vlasti, upravo kao da su oni većinski narod u Hrvatskoj, kakav slučaj nije poznat ni u kojoj drugoj demokratskoj zemlji na svijetu. Naime, u RH nije privilegiran većinski hrvatski narod, nego srpska nacionalna manjina! Takve (ne)ustavne odredbe uvreda su i ponižavanje hrvatskog naroda, a i drugim nacionalnim manjinama u RH, jer Srbi su ustavno postavljeni ispred i iznad svih građana u Hrvatskoj!

I upravo su Srbi, koji su, kako smo naveli, Ustavom u RH privilegirani, s balvanima odgovorili na suverenitet i samostalnost RH, te ju uveli u krvavi Osloboditeljski (Domovinski) rat. Udruženo velikosrpstvo, četništvo, srpsko pravoslavlje, jugofili, peta kolona i JNA-a iz Srbije u Hrvatskoj su ostavili pustoš, opljačkali imovine i kulturne znamenitosti, silovali muško i žensko, staro i nejako, dok konačno nisu bili do temelja potučeni. No, niti nakon svoje veličanstvene i u povijesti ratovanja jedva usporedive pobjede nad višestruko jačim velikosrpskim agresorom, pobjede čije se vještine i ratni uspjesi studiraju na vojnim akademijama u svijetu, Hrvati se, nažalost, nisu oslobodili od ničega (komunizma i četništva) iod nikoga (Srba) protiv čega su se borili!

Danas su, naime, Srbi, kojih ima 4,36 posto, dominantniji u RH nego su bili za vrijeme obje Jugoslavije, ne samo što imaju Srpsku (četničku) političku partiju, nego jer upravo oni, i kao koalicijski partner, a i kao članovi-pojedinci, danas upravljaju sa SDP-om, a na taj način i s Vladom pa i sa Saborom. Tako Srbi u RH danas praktično imaju dvije političke partije: Samostalnu demokratsku srpsku stranku – tj. četničku patriju i Socijaldemokratsku partiju Hrvatske – tj. Jugoslavensku komunističku partiju. Quia nulla est iniuria, quae in volentem fiat! (Nema nepravde protiv onoga koji na nju pristaje!)

Na ovom predstojećem II. Referendumu, na zastupničkim izborima, treba, dakle, imati u vidu nužnu promjenu Ustavnog Zakona, u kojem su Srbi privilegirani u RH, Å¡to znači da treba ukinuti sve politčke privilegije Srbima i svim nacionalnim manjinama te istovremeno ustavom jamčiti jednaka prava (integralna prava) svim graÄ‘anima Republike Hrvatske. Treba takoÄ‘er Hrvatskom saboru vratiti državotvornost i ukinuti zastupnička mjesta nacionalnih manjina – ”garantirane zastupnike” u Saboru i dati ista biračka prava graÄ‘anima u RH i Hrvatima u iseljeniÅ¡tvu. Danas su ove odluke toliko bitne, kao Å¡to su bile i one odučujuće 1991. godine, kada je 94,17 biračkog tjela glasalo za suverenitet i samostalnost RH.

Na ovim se izborima, dakle, radi o hrvatskom biti ili ne biti! Nadamo se da neće biti nijednog domoljuba s pravom glasa koji ne će izaći na izbore, jer je u pitanju opstojnost hrvatskog naroda i hrvatske države.

Nakon četvrt sloljeća – nužna je lustracija

Lustracija je latinska riječ ”očišćenje duÅ¡e, duha.” Dakle, ”očišćenje od grijeha”, ili čišćenje od svih onih koji su ”služili komunistički režim”, uključujući ideoloÅ¡ke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije.

Nakon četvrt stoljeća provedba lustracije u Hrvatskoj je nužna te će i u budućnosti biti neizbiježan proces koji mnogima nije ugodan. No, suočavanja s istinom ma koliko to teško bilo, njihova je i naša zajednička stvarnost. Jer dosadašnje neprovođenje lustracije u Hrvatskoj tj. neuklanjanje iz političkog života dužnosnika komunističkog režima i pripadnika komunističkih tajnih službi, kao glavnih provoditelja zločina komunističkog totalitarnog sustava, ima za posljedicu poprilično nerazvijenu svijest hrvatske javnosti o stvarnom karakteru totalitarnih komunističkih režima kao i o zločinima koje su počinili.

Dakle, preduvjet, prvi korak za potpuno ozdravljenje, kao i za svaku ozbiljniju promjenu u društvenom, gospodarskom i političkom životu Hrvatske jest zakon o lustraciji, kojim bi se napokon sa svih ključnih mjesta maknuli kadrovi zločinačkog komunističkog sustava.

Demokracija ima i svoje loše strane, jer ako Zakoni nisu postavljeni na čvrstim moralnim, nacionalnim i ljudskim temeljima, onda vladajuća stranka (ili skup stranaka) donose amandmane kako bi u zakonskim okvirima mogli manipulirati Zakonima u korist stranke i vladajuće koalicije.

Primjera radi, Kukuriku koalicija i premijer Zoran Milanović viÅ¡e su Å¡tete nanijeli hrvatskom narodu nego Å¡to su to učinila oba jugoslavenska režima. Pored toga Å¡to je Hrvatska gospodarski skrhana, moralno degradirana, nacionalno obesčašćena, sa susjedima posvaÄ‘ena, u državi se vodi neprijateljski rat: ”Mi ili Oni” (do konačnog istrejbljenja!). Milanović se ozbiljno priprema za izbornu pobjedu, pa se preobrazio u ”domoljuba” (postao hrvatskiji od Starčevića); u ”vjernika” (postao pobožniji od Stepinca), a možda će čak za izborni slogan uzeti – Za dom spremni!

Milanović je uvjerio hrvatski narod, hrvatske susjede – konačno i političare u svijetu – da je naduven do maloumnosti, a takvi ljudi misle da su svi glupi osim njih. A ako samo i letimično pratimo izjave njegovih ministara i režimskih medija, gotovo da moramo priznati da on ima pravo, jer dok njega podržavaju i sami ispadaju i gluplji od njega. Å to pak reći za narod koji bi nasjeo toj Milanovićevoj preobrazbi (udvaranju) osim da će u datim okolnostima samo nerazuman i nesvjestan hrvatski birač dati svoj glas Kukuriku koaliciji, koja u svojim redovima ima i nemali broj – veleizdajnika!

Za ili protiv Hrvatske

Prije svega, izlaznost na predstojeće izbore u Hrvatskoj trebala (i morala) bi biti zastupljena u najvećem mogućem broju. Birači će ovog puta odlučiti, ne samo tko će formirati Vladu, nego kakva će i kolika će biti Hrvatska; kakva će biti nacionalna sigurnost, suverenitet i demokracija.

Pred hrvatskog birača program je sročen u jednoj rečenici: Glas za SDP i njezine koalicijske partnere – glas je za propast Hrvatske! I obratno: Glas za HDZ i njezine partnere – glas je za spas Hrvatske. Ali i glasati za druge koalicije ili osobe takoÄ‘er je glas za propast Hrvatske. Sve ono zbog čega su svi ti razdruženi, udruženo će pomoći SDP-u, kao Å¡to će i oni koji ostanu doma svojim izostankom neizravno ipak – glasovati za propast Hrvatske.

Srpska nacionalna manjina (4,36 posto), bez obzira na broj glasova, ima tri zastupnička mjesta, koja mjesta su već prilijepljena uz SDP. Hrvatska dijaspora, ili kako to u Hrvatskoj od milja kažu – hrvatsko iseljeništvo, za koje je ministar Arsen Bauk ranije govorio, da ima oko 300.000 birača bez prebivališta u RH, a konačno je nedavno priznao da ih ima više od 747.770 birača, od kojih je većini onemogućen izlazak na izbore, u Hrvatskoj ima pravo, baš kao i Srbi u Hrvatskoj, također na tri zastupnička mjesta!

Ovdje se sasvim opravdano postavlja pitanje diskriminacije djela hrvatskih državljana, što je otvoreni pokušaj odnarođivanja Hrvata u iseljeništvu i novi primjer genocida nad hrvatskim narodom.

Glas na parlamentarnim izborima jedino je oružje u demokratskom sustavu s kojim se može, bez prolivanja krvi, promijeniti Vladu. Stoga treba dobro organizirati izlaznost na izbore, u tome na žalost ne mogu pomoći mediji u Hrvatskoj, jer su oni u partijskom vlasništvu. Malobrojni nacionalni tjednici, portali i lokalne TV postaje veoma su ograničenog demeta i nemaju velikog utjecaja na sveukupno pučanstvo u državi.

Crkva u Hrvata treba (i mora) preuzeti vodeću ulogu u predizbornoj kampanji, jer ovdje nije samo u pitanju politika, gdje bi se moglo reći – ”Crkva se ne bavi politikom”, nego je u pitanju opstojnost hrvatske države, hrvatskog naroda i kršćana u Hrvatskoj.

Hrvatska biskupska konferencija treba biti uzor hrvatskom narodu, ne samo na vjerskom, nego i nacionalnom, a ovog puta i političkom polju. Ako hrvatski narod izgubi ovu bitku, onda smo izgubili i rat, proklinjat će nas svi koji su dali svoje živote za suverenitet i samostalnost Hvatske. Budimo složni u vršenju Božje i hrvatske dužnosti.

Rudi Tomić / Toronto bpz.ba