U povodu Dana neovisnosti održana misa za domovinu

Euharistijsko slavlje za domovinu u povodu Dana neovisnosti u četvrtak, 8. listopada u crkvi Sv. Marka u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji je bilo više svećenika, među kojima su bili i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Lovro Cindori i rektor crkve mons. Franjo Prstec koji je biskupu uputio pozdravnu riječ.

Uz mnoštvo vjernika, hrvatskih branitelja, njihovih obitelji, kao i obitelji poginulih i nestalih branitelja, na misi su bili i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko te izaslanik predsjednice RH Vladimir Šeks.

Uz spomen Dana neovisnosti biskup Å aÅ¡ko u homiliji je rekao kako on „jasno pokazuje da su hrvatski ljudi prije dvadeset i četiri godine, ali i tolikim godinama prije toga, znali koja je istinska vrijednost i za Å¡to zalažu svoje živote. Spomen naÅ¡e proÅ¡losti izvrstan je pokazatelj onoga Å¡to preživljava godine i desetljeća; Å¡to uspijeva ostati vrijednim kao sjeme budućnosti. Zato je svaki pokuÅ¡aj obescjenjivanja hrvatskih branitelja, bez obzira čime se on opravdavao, izravan udarac vrijednostima spomena, bez kojih ne može živjeti niti jedan narod. Onaj tko ne želi biti u istini niti se po njoj ravnati, ne voli istinski spomen. To takoÄ‘er možemo vidjeti i u slučaju danaÅ¡njega slavlja. Ima ih kojima nije drago vraćati se u istinu dana s kojima nas vežu živa sjećanja, o kojima postoje živa svjedočanstva, kojima se može provjeriti istinitost”.

Podsjetio je kako crkva Svetoga Marka i istoimeni trg na kojemu se nalazi čuva spomen: i lijepe i ružne trenutke hrvatske povijesti.

„U odnosu na dogaÄ‘aje prije dvadeset i četiri, odnosno dvadeset i pet godina prije svega drugoga govori o plodovima komunističke ideologije, spojene s neprihvaćanjem slobode hrvatskoga naroda i države. Spomen na taj dan jasno pokazuje da Hrvatskoj nema sreće ni radosti, ako ičim ostane vezana uz razarajuću komunističku ideologiju, zataÅ¡kavajući stvarnost koja joÅ¡ čeka istinu”, rekao je biskup. Spomenuo je kako je „od proÅ¡logodiÅ¡njeg Dana neovisnosti ova crkva u spomenicu morala unijeti potresne slike dogaÄ‘aja koje takoÄ‘er trebamo imati pred sobom”. „Vjerujem da nikada neću zaboraviti slike u ovoj crkvi i oko nje od 28. i 29. svibnja ove godine, kada je hrvatska vlast donijela odluku da hrvatski policajci stanu nasuprot hrvatskih branitelja invalida. Znam da je u srcima i jednih i drugih bila zbunjenost i bol. Sjećam se toga petka prije podne, kada sam ovdje na podu, na klupama, na stubiÅ¡tu vidio umorne branitelje, Å¡utljive, ali s pogledima koji su odražavali mnoÅ¡tvo pitanja. Posebno me pak dirnulo Å¡to se i izvana, kroz vrata, mogla vidjeti freska koja prikazuje Isusa koji uči moliti molitvu Oče naÅ¡”, rekao je biskup.

Nastavljajući promiÅ¡ljati u tom duhu, biskup je nanizao pitanja „ako hrvatski branitelji zatraže razgovor, ako najčasniji meÄ‘u nama upozoravaju na bešćutnost, zar će se im se uzvratiti silom i uskraćivanjem za život najpotrebnijega? Ako udovice i roditelji branitelja govore da u domovini neÅ¡to nije dobro, hoće li se odgovoriti ponižavanjem, raznim vrstama kupovine, ucjenama i strahom? Ako se upozorava da zločini komunističkoga režima i dalje vuku ozbiljne posljedice u naÅ¡ druÅ¡tveni život i sprječavaju boljitak slobodne Hrvatske, hoće li se i dalje veličati nalogodavci i izvrÅ¡itelji zločina; hoćemo li prečuti vapaj sa stratiÅ¡ta, izrugivan desetljećima, da bi se čuvale nečije komocije? Ako mladi zatraže dom u svojoj domovini, hoćemo li im ponuditi put u tuÄ‘inu? Ako obitelji traže zaÅ¡titu, zar ćemo ih prepustiti raljama besmisla i okrutnosti tržiÅ¡ta? Ako neroÄ‘eni vape za životom, je li nam srce toliko tvrdo da ćemo se ogluÅ¡iti i praviti se da se to hrvatske države ne tiče, a zatim sve prebaciti na akademske rasprave o demografiji?”

Biskup Šaško uputio je i na nekoliko važnih uporišta koje nudi današnji spomen.

„Prvo je svakako nužnost odbacivanje svega Å¡to je uzrok razaranja naÅ¡e domovine, počevÅ¡i od komunističke ideologije i njezinih natruha. Ona je ovdje, zaogrnuta pobunjeničkom mržnjom, ostavila svoje vidljivo djelo u ruÅ¡evinama bisera naÅ¡ega narodnog bića. I svatko tko želi biti sljednik, tko nastoji prikazivati tu ideologiju ili njezine dijelove kao poželjne, u izravnome je proturječju sa slobodom domovine. Drugo: niti jedna hrvatska vlast ne smije biti neosjetljiva i bešćutna, osobito ne prema upozorenjima koja dolaze iz srca hrvatskih branitelja. Oni su pokazali Å¡to može iskrena ljubav, kako se pouzdaje u Boga i kolika je snaga ustrajnosti u dobru. Treće: u svemu je nužan razgovor, suradnja, a ne djetinjasta poigravanje i neodgovorno podmetanje, koje odvlači pozornost od bitnoga za naÅ¡u domovinu. Kada se tomu dodaju prijetnje, zbog teÅ¡kih gospodarskih prilika, zbog mogućnosti da netko izgubi posao i kruh za svoju obitelji i za bližnje, narod tone u Å¡utnju do granica izdržljivosti”, istaknuo je biskup.

Spomenuo je i kako se nalazimo točno mjesec dana prije izbora zastupnika u Hrvatski sabor. „Istina je da mediji mogu brzo stvarati i mijenjati dojmove; mogu brzo proizvoditi izražaje domoljublja i pokuÅ¡ati oblikovati gorljive domoljube, ali ostaje spomen: spomen na ideoloÅ¡ku zagriženost, na neosjetljivost i na neodgovornost. Svjetlo spomena iz proÅ¡losti i svjetlo vječnosti uvijek pokazuju istinu. I nije dovoljno nekoliko puta spomenuti glasno Hrvatsku da bi Hrvatska od toga mogla živjeti”, istaknuo je biskup Å aÅ¡ko koji je homiliju zaključio riječima „Znajući da u Božjoj spomenici od ljudske oholosti i zlodjela ne ostaje ni korijen ni grančica; da su poput pljeve koju raznosi vjetar (Ps 40, 4), mi molimo, ojačani primjerom blaženoga Alojzija Stepinca: Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina. Bog usliÅ¡ava pravedne, nesebične molbe ustrajnih”.

M.M. bpz-ba