Osvrt biskupa Vukšića na Sinodu o obitelji

Po završetku XIV. redovne generalne Biskupske sinode u izjavi za Informativnu katoličku agenciju vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, koji je na Sinodi bio predstavnik Biskupske konferencije BiH, iznio je svoje dojmove.

Uvodno je istaknuo kako je osnovno iskustvo bio susret s biskupima s raznih strana svijeta, doslovce sa svih kontinenata. Susreli smo biskupe, kolege s kojima smo se svaki dan družili, i oni kao predstavnici Crkve u krajevima i u zemljama u kojima žive donijeli su svoja iskustva, svoj način življenja katoliÅ¡tva, katoličke vjere, i naravno svoj način i iskustva brige za obitelj, pastorala obitelji, duÅ¡obrižniÅ¡tva koje pokriva taj dio skrbi. U toj razmjeni iskustava konačno je iziÅ¡ao dokument koji je neka vrsta izvjeÅ¡taja, pripremljen kao radni materijal za Svetoga Oca radi njegovih eventualnih budućih koraka ili pripreme postsinodalne pobudnice, rekao je biskup VukÅ¡ić, dodavÅ¡i kako su pape redovito nakon sinoda koje su se dogaÄ‘ale u proteklih pedesetak godina objavljivali nakon godinu, godinu i pol dana po zavrÅ¡etku sinode jedan poseban dokument, papinske razine koji se u Crkvi naziva “postsinodalna pobudnica”. Hoće li Papa nakon ove Sinode služeći se materijalima, odnosno ovim izvjeÅ¡tajem koji ima samo savjetodavni karakter, zaista i napraviti postsinodalnu pobudnicu, ne bih znao reći. MeÄ‘utim, vjerujem da bismo se svi obradovali kad bismo nakon odreÄ‘enoga vremena dobili i tu vrstu dokumenta, dodao je.

U osvrtu na Sinodu, biskup Vukšić kratko je iznio i svoj intervent. Na Sinodi sam imao priliku govoriti o pitanju obitelji vojnika pod vidom specifične brige za te ljude, iznad svega zato što obitelj vojnika vrlo često radi posla koji obavljaju vojnici živi faktično rastavljenim životom. To nije redovita pojava, ali vrlo česta pojava u životima vojnika, i ta fizička rastavljenost zbog naravi posla sa sobom nosi izazove, ponekada i probleme. S druge strane vojničke obitelji, pogotovo u onim krajevima koji su iskusili rat i slična događanja vrlo često nalaze se u situaciji da zbog ratnih iskustava njihovi članovi obitelji trpe od posttraumatskoga sindroma i imaju te probleme koji nisu nikako male naravi, i osim toga uopće pitanje uporabe oružja, proizvodnje oružja nosi sa sobom određene moralne dileme koje ljudi drugih poziva i zvanja nemaju. I naravno da je onda potrebno bavit se i tim pitanjima. Zahvalan sam kolegama biskupima što su tu argumentaciju prihvatili, i uvrstili tu tematiku u ovaj naš završni izvještaj. Čak su dodali jednu rečenicu koju ja nisam kazao, da je to dušobrižništvo potrebno, neophodno u Crkvi. Shvatili su da se radi o tematici koju obitelji koje nemaju vojnike članove, koji ne poznaju, koji nisu u izravnom kontaktu s tim pitanjima. Nažalost, ta se problematika sve više i više širi po svijetu, bilo da se radi o tome da su vojnici u mirovnim misijama, bilo čuvanja mira, bilo uspostave mira, bilo u izravnim ratnim događanjima koja se vidimo sve više šire svijetom, i samo pitanje postaje sve više potreba i katoličkoga dušobrižništva, rekao je biskup Vukšić.

Osvrćući se općenito na pastoral, biskup Vukšić naglasio je kako vojni biskupi u svijetu središte svoje pastoralne aktivnosti usmjeravaju na pastoral obitelji. I bez ovoga interventa na Sinodi, iz mojih kontakata s drugim vojnim biskupima znam da su oni svjesni da je ta tematika vrlo važna, pogotovo u onim zemljama gdje sustavi u Ministarstvu obrane ili pri samim oružanim snagama nemaju ono što se zove psiho-služba. Često je to pojava po svijetu, tamo svećenik vrlo često dobro dođe osim kao vjerski službenik, odnosno katolički svećenik i kao psiho-služba koja nedostaje, rekao je biskup Vukšić, koji je na ovoj Sinodi bio je jedini aktualni vojni biskup.

M.M. bpz.ba