Poklonite se ponizno i ne gradite kuću na Mostu!

Pametni ljudi uče na tuđim greškama, a oni drugi grešku moraju iskušati na vlastitoj koži. Boži Petrovu, Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku, a osobito pozadinskom igraču Nikoli Grmoji bi moja pokojna baba Gabeličuša mudro rekla: sinko, dobro je (do mire) zasvirit, ali (vakat je) i za pas zadit!

Dobar je ovo trenutak za podsjećanje na staru priču o ponižavajućem događaju usred zime, 25. siječnja davne 1077. kad se car Heinrich IV. zajedno sa svitom, hodajući odjeven u jednostavne redovničke halje i bosonog, pojavio pred vratima zamka Canossa, gdje je papa Grgur uživao zaštitu Matilde od Toskane.

Nakon tri dana čekanja papa je dao otvoriti vrata i pozvao cara na misu, označivši tako simbolički kraj ekskomunikacije. Od tada je izraz “otići u Canossu” ušao u mnoge jezike kao slikoviti opis nečijeg poniženja, odnosno prihvaćanja stavova kojima se prethodno žestoko odupirao. Nijemci o tome kažu: Gang nach Canossa, Talijani: L‘umiliazione di Canossa, Rusi: Bремя в Каноссе, a Latini: Ttempus in Canossa. U našem primjeru to nije zamak u Canossi već Smičiklasova ulica, gdje su Dvori političke udruge MOST.

No, naš datum mogućeg poniženja nije neki neodređeni datum neke buduće godine kako bi htjeli esdepeovi ustavni tumači! Niti je neka Andrićeva stilska figura o Tamnom vilajetu! Naš sudbonsosni datum je 22. prosinac 2015. godine, kad ističu mandati svima, Saboru, Vladi, Leki, odborima, tijelima, institutima, ministrima… Nakon tog datuma nastat će, ne interregnum kako misli mislilac Bandić, nego tamno parlamentarno bezvlašće!

Dakle, prije tog datuma, prije tog 22. 12. 2015. moraju se poduzeti potrebni demokratski koraci na osnovu ustava i samo na osnovu ustava. A u njemu, u članku 11. decidirano i nedvojbeno piše: mandat traje četiri godine! Ni časa duže! Saborski Poslovnik je protuustavno izmijenjen od esdpeove vlasti! Saborski Poslovnik nije i ne može time biti iznad Ustava! A Ustavni sud, prije nego i on ostane bez još trojice sudaca, mora to jasno i glasno reći!  Naravno, u tom glasnom govoru ne treba zanemariti ni zaboraviti zdrav razum i trunku društvene mudrosti!

Pitanje je: je li došao vakat za tu mudrost? Naravno da je došao, naravno, zato sam ja i moja tročlana koalicija to ovako razriješili. Kad me je jutros, ranom zorom, nazvao esdepe partner i žurno postavio logično pitanje: Šefe, kako mogu staviti svoj mandat u mirovanje ako mi mandat nije ni započeo?  Kad je i on zaustio izreći vođinu mudrost o tamnom vilajetu, postao sam svjestan činjenice da bi ovo moglo biti teško ustavnopravno pitanje, a takva pitanja su puna skrivenih zamki i nedorečenosti koja ostavljaju širok manevarski prostor raznoraznim tumačima demokracije po njihovoj stranačkoj mjeri.

Zato sam, poučen patološkoj nakani njegovoj, da zauvijek ostane na vlasti koristeći razne smicalice, sazvao hitnu sjednicu TVAK-e. Pripremu sam obavio temeljitije nego aktualni predsjedatelji koji postupaju nedemokratski, gotovo bombaškog ponašanja, i tako proceduralno pripremljen pokupio pozive provjeravajući piše li na omotu; samo za internu upotrebu, crveni žig TVAK, kao i oznake Povjerljivo i Top Secret!

Na vrijeme sam upozorio svoje partnere koji su demokratski instituti vrlo demokratski ukinuti a koji su još u demokratskoj funkciji, izvršio sam konzultacije sa predlagačima na način da sam ih na vrijeme spriječio da govore i misle svojom glavom, osigurao se protiv svih protupitanja koje bi mi mogli postaviti u svojim nejasnim vlastoljubivim političkim namjerama i tako dalje.

Potom sam im objasnio čemu je služila serija u nizu nebrojenih konzultacijskih razgovora u kojima je vješto izbjegavan definitivan i konačan dogovor koji meni, u budućnosti, možda ne bi išao u prilog. Znam da sam iscrpljujućim sastančenjem bez konačnog dogovora gotovo izazvao ustavnu krizu, naravno da znam, ali i ta cijena je vrijedna moje političke afirmacije na širem demokratskom planu.

Sve sam vrlo otvoreno iznio pred svoje partnere, bez dodatnih kalkulacija ili fige u džepu, bez straha od obavještajnog ili paraobavještajnog miljea, koji ovaj put nije uspio otkriti ni termin ni lokaciju sastanka. Također sam u rezervi imao i druge argumente ukoliko bi se pojavili idealisti koji bi inzistirali na moralu u politici ili mi postavili pitanje zašto predlažem tuđeg zastupnika za predsjednika Sabora, poštenog Rvata iz Vinodola koji je radi dobrobiti djece iz nužde promijenio prezime.

Na moju samokanditdaturu  nije bilo prigovora, Mandatno-imunitetno povjerenstvo ni gospođa Pobol mi nisu ni trebali, i, naravno, izabran sam konsenzusom. Pristupili su mi svi zastupnici i partneri, pa imam puno veći broj potpisa, sve mostovce, pardon tvakovce te  dovoljan broj hadezeovaca i esdepeovaca. Kad ih ponosno podastrem Predsjednica će ostati paf.

No ipak, ako mi bude prigovoreno zbog autoritarnog načina vođenja svoje velike antifašističke koalicije TVAK, imam u rezervi ustavnopravnih stručnjaka, a i policijskih poslušnika, koji su spremni opravdavati moje postupke pred biračkim tijelom, a bonton, kao ljudska i demokratska tekovina i civilizacijsko postignuće mi ne dopušta da se još očitujem o njihovim imenima.

Srećom, kod mene, u TVAK-i nema onih koji bi mi pokušali mudrovali: “da se mene pita” i slično! Takvim pitačima genijalcima odmah uzvratim: naša sreća je da se vas ništa ne pita, jer, da vas se pita to bi tek bio moj pogrešan koncept u prakticiranju demokracije!

Ako moji partneri pomisle da bih zbog ovakve tragične prevare mogao biti teško kažnjen od glasača na idućim izborima, odmah ih podsjetim na parafrazu one mudre kineske poslovice. A ona im odmah razbistri pamet: Pokloni se ponizno ili ubuduće ne gradi kuću na MOSTU!