Nakon smrti Ivice Račana, „milanovićevski“ su mediji promovirali mit o njemu kao nesuđenom Račanovom nasljedniku i mesiji koji će Hrvatsku izvesti iz krize, dok je prava istina bitno drugačija
Datum objave: 11.12.2015 | 17:45 Autor: Herman Vukušić
Stara legenda kaže kako je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir (vladao je od 1075. do 1089. godine) na samrti, izboden od izdajnika, prokleo hrvatski narod rekavši: „Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!“. Prema toj legendi „za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela, jer bijaše puna svakog dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata…I veliko bogatstvo bijaše, kako u u Primorju, tako i u Zagorju.“
Tehnički premijer Vlade RH, Zoran Milanović, došao je na vlast na valu obećanja koja su Hrvatsku trebala pretvoriti u zemlju izobilja iz Zvonimirova doba. Danas, četiri godine kasnije i mala djeca već znaju da niti jedna od njegovih 21 točaka preporodnog plana nije ispunjena, a Hrvatska u gospodarskom, socijalnom i demografskom smislu prolazi neke od tamnijih trenutaka svoje povijesti.
Osobno sam lik i djelo Zorana Milanovića počeo pratiti prije desetak godina, kada mi je jedna tadašnja visoka državna dužnosnica prepričala svoj razgovor s bivšim premijerom i predsjednikom SDP-a, Ivicom Račanom, koji joj je tom prilikom rekao: „Znaš, i ja u svojoj stranci imam svojeg Ivića Pašalića!“. Pri tome je Račan mislio upravo na današnjeg tehničkog premijera, a usporedba s Ivićem Pašalićem dana je u smislu sklonosti zakulisnim političkim igrama i manipulacijama (ovdje se moram ograditi od bilo kakovih osobnih konotacija vezanih za ovu izjavu što se tiče kolege Pašalića).
Nakon smrti Ivice Račana, „milanovićevski“ su mediji promovirali mit o njemu kao nesuđenom Račanovom nasljedniku i mesiji koji će Hrvatsku izvesti iz krize, dok je prava istina bitno drugačija. Tu istinu potvrdili su i mnogi SDP-ovci koji su u međuvremenu iskusili na svojoj koži pravo naličje svojeg novog predsjednika, a ona glasi: Zoran Milanović nikada nije bio Račanov izbor.
Jedan od razloga za ovu skrivanu istinu vjerovatno je i to što je Ivica Račan davno prepoznao pravu prirodu Zorana Milanovića. Danas cijela Hrvatska može svjedočiti činjenici kako se radi o osobi koja se, između ostaloga, ne obazire na društvene obveze primjerene njegovoj funkciji, često iskazuje bešćutnost i ravnodušnost spram osjećaja drugih, demonstrira veliku nepodudarnost između svojeg ponašanja i deklariranih društvenih vrijednosti te posjeduje niski prag tolerancije.
Ove značajke osobnosti, koje Zoran Milanović nije niti pokušao sakriti u protekle četiri godine (osim u posljednjoj izbornoj kampanji), bile bi dostatne da vas eliminiraju kao kandidata za posao vozača autobusa, a kamoli za premijera jedne države! Međutim, puno opasnije od svega navedenoga, upravo su sklonosti Zorana Milanovića da upravlja državom putem dvostrukog sustava vrijednosti i zakulisnih igara, o čemu vrlo dobro mogu posvjedočiti Mirela Holly, Slavko Linić, Drago Prgomet i vjerojatno još mnogi drugi…
Ovdje svi gafovi Zorana Milanovića kao premijera (slučajna država, građanski rat, zanemarivanje grijeha stranačkih struktura i kadrova, itd…), njegova opća nesposobnost i nekompetentnost (unatoč tome što dobro govori engleski) te bahatost i bezobrazluk padaju u drugi plan. U ovom trenutku taj čovjek ima namjeru zaobići ustavne norme i derogirati ustavom definirane institucije, kako bi opstao na vlasti zajedno sa klikom svojih uhljeba, što su Hrvatima u prošlosti radili samo vladari tuđinci!
Stoga, on uistinu predstavlja utjelovljenje Zvonimirove kletve, jer se ponaša kao „da nije hrvatske krvi“, a svi znamo da za Hrvatsku krv nije baš ni prolijevao…
Kaže se da svaki narod ima vlast koju zaslužuje. Nadam se da smo napokon zaslužili nešto bolje od farse koju imamo u zadnje četiri godine. bpz.ba
