Tomislav Letica: Još kao petogodišnjak odlučio sam postati pilot!
Među Duvnjacima ima i pilota.
Tomislav Letica je sin duvanjskih iseljenika Drage i Anđe iz Brišnika koji su 70-ih godina odselili u Njemačku. Rođen je 1992. godine u Frankfurtu i zaposlenik irskoga Rynaira, najvećega europskog niskotarifnoga zračnog prijevoznika i ujedno jednoga od najvećih prijevoznika u Europi. Ovaj mladić duvanjskih korijena u zrakoplovstvo se zaljubio u najranijoj dječačkoj dobi. Danas leti Boeingom 737-800.
Tomislave, u kojem gradu živite, gdje Vam je baza?
– Trenutno živim u Dublinu gdje mi je i baza, no 1. veljače selim u Frankfurt gdje će mi biti buduća baza. To sam i želio budući da moji roditelji žive u blizini Frankfurta.
Predstavite nam Vašu obitelj.
– Otac Drago već trideset godina radi za jedno osiguranje u Njemačkoj, a mama Anđa za tvrtku koja proizvodi dijelove za zrakoplove i automobile. Brat Jozo je uposlen kao prodavač u autokući Jaguar, a sestra Željka radi za jedno zdravstveno osiguranje u Frankfurtu.
Od kada radite u zrakoplovnoj kompaniji Ryanair?
– Kao pilot počeo sam raditi u prosincu 2014. godine za Ryanair, to je najveća kompanija u Europi. Po završetku studija kod Lufthanse, ta i druge njemačke kompanije nisu zapošljavale pilote tako da sam otišao radit za Ryanair i tu sam jako sretan i zadovoljan.
Što nam možete reći o Vašemu školovanju za pilota?
– Školovao sam se u Njemačkoj kod Lufthansa Flight Training. Moram naglasiti da prijemni ispit za pilota u Njemačkoj položi tek 3% od ukupnoga broja kandidata.
Proveo sam petnaest mjeseci na školovanju u Njemačkoj i četiri mjeseca u Americi (Florida, Vero Beach). Prvih deset mjeseci odnosilo se na teoriju, bilo je tu jako puno ispita. Iza toga je slijedilo osam mjeseci prakse, tj. probnoga leta te dodatna obuka za Airbus ili Boeing. Za kompaniju Rynair letim Boeingom 737-800.
Što Vas je privuklo ovomu zanimanju?
– Već od malenih nogu to me zanimanje jako privlačilo. Prvi put sam zrakoplovom letio kao petodogidšnjak s mojim roditeljima. To putovanje i sam zrakoplov su me tako snažno fascinirali i tada sam sebi postavio cilj – postati pilot.
Kako često ste angažirani u ovomu poslu i koliko je posao težak?
– Posao zna biti jako težak. To se uglavnom odnosi na loše vremenske prilike, a s druge strane mora se i rano ustajati. Ipak, imam dosta slobodnoga vremena. Radim pet dana, a potom slijede četiri slobodna. U prosjeku letim 80 sati mjesečno. Piloti u Europi smiju maksimalno letjeti sto sati u jednome mjesecu.
Na kojim rutama letite?
– Letim cijelom Europom, Sjevernom Afrikom… Najnovija destinacija je Izrael.
Kakva je potražnja za pilotima danas i kao često se mladi ljudi odlučuju postati pilotom?
– Zanimanje je jako traženo jer se danas proizvodi sve više zrakoplova. No, veliki problem je naći prave kandidate za školovanje.
Zbog čega?
– Iz razloga što se traže posebne kvalitete koje se ne mogu trenirati te vrlo dobro zdravstveno stanje.
Nažalost, često se događaju zrakoplovne nesreće. Komentar?
– To se nažalost nikad u potpunosti neće moći spriječiti. Ipak, i dalje treba nastojati da se rizici svedu na minimum.
U Vašemu poslu zasigurno ima i zanimljivih situacija.
– Da. Najčešće su onda kada letimo u države, kao što je primjerice Maroko. Tamo ljudi uglavnom ne razumiju engleski jezik i kontrola leta nije baš najprofesionalnija. U tim slučajevima piloti moraju anticipirati, improvizirati i pokušati razumjeti što kontrolori žele od nas. (Tomislav govori engleski, njemački i hrvatski, op.a)
Jeste li obavljajući svoj posao imali neke neugodnosti?
– Kad sam se vraćao s Kanarskih otoka, prije mjesec dana u Dublin, imali smo jako ružno vrijeme i letjeli smo sa zrakoplovom gotovo na kraju njegovih mogućnosti. Tako da dva puta za redom nisam uspio sletjeti, tek nakon trećega pokušaja. Ali, sve u svemu, nije nikad bilo kritičnih situacija. Uvjek se znaju dogoditi neke sitnice, a takve i druge neželjene situacije trebamo rješavati jer za to smo školovani i obučavani.
U kakvim vremenskim prilikama najviše volite letjeti?
– Volim letjeti kad je nebo bez oblaka i kad letim iznad Europe. U takvim uvjetima može se cijela vidjeti.
Osim Vas među Duvnjacima i onima koji su podrijetlom iz duvanjskoga kraja ima još pilota.
Tomislav Letica i Hrvoje Sučić
– Malo ih je općenito, a to se odnosi i na Duvno. Za istu zrakoplovnu kompaniju radi i Hrvoje Sučić. Upoznali smo se slučajno u Amsterdamu na treningu za Boeing 737. Njegova je baza sada u Londonu i tamo živi. Hrvoje je inače podrijetlom s Buškoga jezera. (Iz Prisoja, op.a).
Komu biste preporučili Vaše zanimanje?
– Svima onima koji pokazuju interes za tehniku i koji obožavaju letenje. Naravno, školovanje ako nije financirano od aviokompanije kao što je Lufthansa može koštati oko 120.000 eura! Nakon izobrazbe za pilota, početne plaće su dosta dobre i može se godišnje zaraditi oko 100.000 eura, tako da se isplati.
Dolazite li u duvanjski kraj?
– U Duvno dolazim uglavnom za Božić i ljeti, najčešće preko vikenda.
Tomislavu zahvaljujemo na ovomu razgovoru. Njemu, Hrvoji i ostalim njihovim kolegama želimo vedro nebo i sigurnu plovidibu! U skoro vrijeme objavit ćemo i razgovor s Hrvojem.
Zora Stanić/Tomislavcity
