Neum je bogat raznim znamenitostima. U to ćemo se najbolje uvjeriti razgledamo li čuveni neumski muzej u kojemu su pohranjeni razni arheološki ostatci od najranijih vremena ljudske povijesti.
Dovoljno je samo pogledati razno kameno oruđe, igle izrađene od kosti te kacigu i dijelove opreme ilirskog ratnika koji su pronađeni na lokalitetu Vranjeva Sela i odmah će nam sve biti jasno. Stari Hutovski grad svjedoči o tome kako su se na ovim prostorima mijenjali razni osvajači, ali se duh naroda nije mogao uništiti. U Hrasnu je čuveno svetište Kraljice mira. Mi ćemo se ovaj put malo više zadržati na Gradcu.
Selo Gradac okružila kamenita brda. Na sjevernoj strani prostranog gradačkog polja smjestila se brojna seoca koja čine jednu neprekinutu prirodnu cjelinu. Nešto sjevernije je planina Žaba čiji se vrhunci uzdižu u nebesko plavetnilo. Žaba je uvijek štitila Gradac, i sva sela do mora, od bura i oluja sa sjevera što ih prouzročiše priroda i čovjek. Za Gradac možemo reći da je muzej na otvorenom. U srednjem vijeku Gradac je bio središte župe Zažablje. U predjelu Glimča je drevna crkva svete Ane koja je zaštićeni kulturni spomenik Bosne i Hercegovine. Povijest Gradca seže u duboku prošlost. Svjedoče to gomile, nekropole i druga slična nalazišta kojima je prebogat čitav ovaj kraj. Tako se u blizini Gradca na lokalitetu Malokrn nalaze ostatci ilirskog megalitskog (kiklopskog) grada. Grad su vjerojatno izgradili Daorsi. Čitavom dužinom brda nailazimo na goleme klesane kamene blokove koji su teški i po nekoliko tona. U sredini grada nalazi se zaravan s četvrtastim blokom vapnenca koji u sredini ima udubinu što predstavlja svojevrsni obredni žrtvenik. Istočno od ove utvrde prema Broćancu nalaze se ostatci ljudskog staništa čije su građevine zidane u renesansnom stilu.
Gradac ima još znamenitosti koje su novijeg doba. To su bijeli dvori Grge Topalovića. Dvori iz bajke. Sklad, ljepota i mašta napravili su pravo čudo od ove prekrasne građevine. Mnogi prolaznici zastanu, dive se i slikaju ovo kameno zdanje. Treba čestitati ovom vrijednom povratniku iz inozemstva koji izgradi svoj dom u Gradcu. Vratio se Grga u svoju kamenu Hercegovinu koju je uvijek u srcu nosio i njome se ponosio. I njegovim sumještanima to treba biti na diku i ponos.
Ali, u posljednje vrijeme u te bijele dvore stali zalaziti neki strani gosti čudnih običaja i ćudi i neobičnih nošnji. Onda, tu su i dvije manje zasebne građevine koje bi po izvedbenom obliku mogle jednom postati bogomolje: jedna kršćanska, a druga nekršćanska. Pojavili se opet ljudi zagonetnih sudbina čije zanimanje ostaje u sjeni diskrecije, kako nekada tako i sada. Oni se sastaju, pregovaraju, dogovaraju i kuju planove za budućnost. Priča se da raspredaju i o ovoj gradačkoj znamenitosti. Što li sve konkretno planiraju, nitko živ ne zna doli oni sami. I onda se nelagode i dvojbe rađaju. Pomalo i strah. Doduše, sve to može biti dobro. Dijalog je potreban. Samo se ljudi ovoga kraja nisu na to sve navikli. Teško se privikavaju na prilike koje novo doba donosi. Ovdje žive ljudi samo jedne vjere, katolici, koji ostalima žele mir i dobro. Zato im ništa ne treba zamjeriti. Akteri svih ovih događaja, dakako, imaju svoje priče koje treba razumjeti. Svaku posebno. Ljudi smo.
S. M. bpz.ba
