Tako je svoj tekst naslovio dr. Vice Batarelo i objavio ga 26. veljače na svojoj web stranici. Na pitanje u naslovu bloga Batarelo odgovara: ‘Tim mora birati svoj tim i ne bi bilo pravedno ni fer da mu to drugi rade stavljajući ga tako pred gotov čin i potkopavajući njegovu poziciju’.
Riječ je dakako o predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću kojemu se kao sufler pojavljuje u istoj osobi predsjednik udruge Vigilare i predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Uz to Batarelo je i predvodnik Novog konzervativnog pokreta koji se u Hrvatskoj pojavio prije dvije godine, točnije krajem svibnja 2014. g.
Tko su to ‘drugi’?
Ti drugi koji ‘ne bi smjeli nametati svoje kandidate’ su HDZ i Karamarko, smatra Batarelo i u spomenutom tekstu upozorava da ako ‘žele iskreno podržati Oreškovića onda moraju igrati pošteno i s povjerenjem’.
Čudna neka logika. Nije li HDZ, odnosno predsjednik te stranke na temelju rezultata izbora – u okolnostima kada se bez alternative tražio nestranački premijer – prvi dao povjerenje gospodinu Oreškoviću kao budućem mandataru? Je li Batarelo tu činjenicu previdio ili je naprosto zamijenio teze pa ustvrdio da onaj kojemu je povjeren mandat ne bi trebao propitivati svoj izborni legitimitet nego poštenje i povjerenje onih koji su mu to povjerenje dali. Nema zabune, ne radi se o izboru i imenovanjima savjetnika u uredu premijera, nego o kandidatu za ministra branitelja. Prema dogovoru Domoljubne koalicije i Mosta mjesto ministra branitelja pripada HDZ-u, a HDZ-ov izbor je Milijan Brkić. To je javnosti znano, ali premijer Orešković u prostranstvima demokracije i na rubu demagogije traži da se predloži više kandidata i to prema načelu koliko braniteljskih udruga – toliko kandidata plus kandidat kojeg premijer sam sebi predlaže za ministra.
Batarelov komentar ministarske nominacije je da ‘s ovakvom negativnom medijskom scenom nije potrebno dolijevati ulje na vatru … a to se ulje u ovome trenutku zove Milijan Brkić i HDZ-ova kandidatura njega kao ministra’ jer su, nastavlja Batarelo, ‘itekako javno poznate i njegove ne tako pozitivne strane’. Ne kaže određeno koje su to negativnosti vezane za Brkića, ali postavlja pitanje je li razborito imenovati tog političara za ministra branitelja i tako ‘stvoriti nevjerojatne kontroverze u javnosti’. Dakle, među tim ‘drugima’ koji nameću mišljenje Oreškoviću je i gospodin Batarelo.
Među tim drugima je i dr. Ivić Pašalić, nekadašnji član HDZ-a. Nedavno se jedan tjednik pozvao na dva neovisna izvora koja su otkrila ‘da premijer Tihomir Orešković, po svemu sudeći, ima skrivenog neformalnog savjetnika’ navodeći ime dr. Ivića Pašalića, [Nacional, 8. ožujka 2016]. Prethodno, u uvodnom prilogu emisije Bujica (7. ožujka, Osječka TV) u kojoj je gostovao dr. Ivo Banac, Pašalić se također spominje kao Oreškovićev savjetnik. Pašalić u Jutarnjem listu od 9. ožujka negira da je savjetnik premijera Oreškovića, spominjući usput da se premijerova i njegova supruga znaju iz crkvenih krugova i da je ‘to jedina poveznica’.
Da to ipak nije jedina poveznica jasno je iz drugog po redu statusa njegovog facebook profila od 10. ožujka (objava u 9.12 sati). U njemu Pašalić postavlja pitanje ‘tko je je najbolje rješenje za ministra branitelja’ i sam sebi uzvraća da bi ‘izbor Đure Glogoškog bio najbolji odgovor’. Također, 10. ožujka (objava u 8.35 sati) na svom FB-profilu Batarelo piše: ‘Đuro Glogoški, hrvatski ratni vojni invalid kao ministar branitelja? Zvuči dobro!’
Koincidencija?
Ne radi se naravno o koincidenciji nego o izlučnom prijedlogu novokonzervativaca premijeru Oreškoviću. I nije ništa neobično da Pašalić i Batarelo kao i mnogi drugi predlažu premijeru svoje kandidate za ministra branitelja. Nelogično je međutim da jedan od njih (Batarelo) to pravo predlaganja odriče HDZ-u. U slučaju Ivića Pašalića, kojeg je aktualizirao Nacional, upravo suprotno Pašalićevoj tvrdnji da ‘je riječ o potpuno netočnim tezama’, iz spomenutog FB-posta jasno je da je i on savjetodavac premijeru kad je u pitanju kandidat za ministara branitelja.
No, to nije sve.
U završnoj dionici medijsko-političke potrage za ministrom branitelja i obrane autoriteta premijera Oreškovića kao glavni lik u režiji Styrie pojavljuje se upravo dr. Ivić Pašalić. On naime u intervjuu Večernjem listu od 10. ožujka na neizravan način daje do znanja da je i te kako zainteresiran ne samo savjetnički nego i djelatno – za zbivanja na političkoj sceni (slučaj Lozančić i Brkić) uključujući i stranačke izbore u HDZ-u.
U slučaju Lozančić, Pašalićevi stavovi su istovjetni sa stavovima Zorana Milanovića, a u slučaju Brkić sa stavovima Vlahe Orepića i njegovog predšasnika Ranka Ostojića. Pogledom na unutarstranačke izbore u HDZ-u jasno je da su Pašalićevi stavovi identični sa stavovima Mesićevog kruga: kao budućeg šefa HDZ-a oni vide Plenkovića u alternaciji s Ivom Davorom Stierom. Potkrepe ovoj tvrdnji mogu se naći u Pašalićevom intervjuu u Večernjem listu, kao i intervjuu Nedjeljka Matića u Nacionalu od 18. 10. 2015. g. Paradoks, zar ne? Kada su u pitanju novokonzervativci i nije. No, tko su oni?
Tko su novokonzervativci a tko su savjetnici u konzervativno-liberalnom timu Tima Oreškovića?
Uz spomenutog Vicu Johna Batarela kao predvodnika Novog konzervatizma treba spomenuti i Stjepu (Stephena) Nikolu Bartulicu, bivšeg Josipovićevog, a odnedavno i Oreškovićevog savjetnika. Bartulica je od ožujka 2010. bio savjetnik (povjerenik) bivšeg predsjednika Josipovića za vjerske zajednice, a premijeru Oreškoviću je pak savjetnik za vanjsku politiku.
U savjetničkom timu hrvatskog premijera je i Davor Huić nekada novinar Reutersa; imenovan je posebnim savjetnikom predsjednika Vlade za unutarnju politiku. No, Davor Huić nije novokonzervativac. On je liberal, točnije ekonomski liberal po mjeri novokonzervativaca kakvi su Batarelo i Bartulica i još nekih koje smo mogli upoznati na Kulfestu u Zagrebu u svibnju 2014. godine. Po mjeri konzervativaca? Da, zbog toga što su u pogledu ekonomskih principa liberalni i konzervativni pogledi identični, jer jedni i drugi razumiju i govore jezikom krupnog kapitala. S toga nije čudno da se Batarelo zauzeo u obrani lika i djela Davora Huića: uputio mu je javnu čestitku nakon vijesti o njegovom imenovanju posebnim savjetnikom aktualnog premijera. A kada je sindikalni prvak Vilim Ribič premijerovog savjetnika nazvao ‘ekonomskim talibanom’, udruga Vigilare i njezin predvodnik gospodin Batarelo zatražili su od Ribića javnu ispriku radi povrede časti i ugleda Davora Huića.
U kontekstu izbora Oreškovićevog savjetničkog tima posebno je zanimljivo da je i Huić svojedobno bio savjetnik bivšeg predsjednika Josipovića i član njegovog izbornog stožera. Doista, Josipović može biti ponosan na svoje kadrove koje je preuzeo Orešković
Ne potvrđuju li onda ove činjenice da su formalni i neformalni savjetnici, podjednako novokonzervativci i liberali imali razloga sudjelovati u jedinstvenoj misiji emancipacije predsjednika Vlade gospodina Oreškovića u odnosu na HDZ? Nije li onda očito da se na tome putu emancipacije kao problem pojavljuje Milijan Brkić?
Emancipacija? U redu, ali do koje granice?
Do koje granice ide emancipacija premijera Oreškovića isključivo u odnosu na HDZ pokazuje slučaj s imenovanjem ministra branitelja. Taj je slučaj ilustrativan i biti će ključan za razumijevanje odnosa na političkoj sceni u skoroj budućnosti. Sutra će se taj problem s ministrom branitelja okončati, ali će se iznova pojaviti u slučaju imenovanja ravnatelja SOA-e, itd. ‘Emancipatori’ i sam premijer zajedno s Mostom bi trebali znati i to da članstvo HDZ-a neće u nedogled dopustiti ni svoje ni ponižavanje svojih uglednih članova u slučaju da vodstvo stranke kroz bezbrojne kompromise to i dopusti.
Nedosljednosti novokonzervativaca
Već spomenuti novi konzervativci (Batarelo, Bartulica, Pašalić, … ) praktični su vjernici, na svoj su način u svakodnevnom kontaktu s crkvenim ljudima, bez sumnje su im kršćanske vrijednosti na prvom mjestu. Ne treba sumnjati ni u to da su PROLIFE orijentacije. Batarelo je u tome smislu javno demonstrirao svoj stav prozivajući Predsjednicu Republike zbog njezine posjete Zakladi Clinton jer je Hillary Clinton ‘izrazito lijevo-liberalna’. Štoviše, Batarelo je od Predsjednice zatražio i hitan sastanak s njom, valjda da joj kao neukoj i ideološki neosviještenoj osobi očita bukvicu iz konzervatizma.
PROLIFE orijentacija podrazumijeva i zauzimanje za demografsku obnovu, zar ne? No, nigdje da se naši katolički odličnici i konzervativci isprse i uvjetuju tajkunskoj eliti ukidanje rada nedjeljom. Ili, neka se stave u položaj majke s plaćom od tri tisuće kuna mjesečno, koje su obvezane ugovorom o radu na tri mjeseca i na rad subotom i nedjeljom u dvije smjene, možda će shvatiti u čemu je njihov problem s poimanjem krupnog kapitala. Znaju li oni uopće pravila po kojima nastupa krupni kapital? Oni bi da mogu državu sveli na onu mjeru koja je potrebna da se imovina super bogatih fizički i financijski osigura od bilo kojih rizika. Zašto država ne bi mogla biti uređena tako da i u gospodarskom smislu bude uspješna i bez neoliberalnih pohoda?
Nisu li mediji, odnosno njihovi vlasnici i moćni trgovci u Milijanu Brkiću prepoznali kakvu prepreku? Ako se povežu osnovne činjenice, doći će se do jasnijeg odgovora.
Medijske poveznice
Ništa zato što je Bartulica u uredu predsjednika statirao, ili figurirao kao dekor. Pravo je pitanje ‘tko je povezao dr. Stijepu Bartulicu s predsjednikom Josipovićem’? Bartulica u dva neovisna intervjua (Romanu Bolkoviću i Darku Hudelistu) potvrđuje da je to jedan svećenik ne spominjući mu ime. Nije teško u toj neimenovanoj osobi prepoznati medijskog mogula i zastupnika Styrie Ivana Tolja. Ako je Bartulica bio dekor, Tolj to sigurno nije.
Kada je u pitanju Ivo Josipović, treći put i pater Tolj pitanja je napretek. Nije li kolumnist Večernjeg lista (u vlasništvu Styrie) bio prije odlaska na novu dužnost novinar Davor Huić? Nije li spomenuti Batarelov post oko kandidature ministra branitelja propagirao Večernji list? Nije li i Bartulica bio Večernjakov kolumnist? Nije li u brojnim prilozima upravo Večernji list propagirao kao ‘božićni manifest’ knjižuljak Ive Davora Štiera pod naslovom ‘Nova hrvatska paradigma – Ogled o društvenoj integraciji i razvoju’? [Prisjetimo se, taj je Stierov esej napisan kao naputak u promjeni političke paradigme.] Promjena paradigme se u medijskom smislu već događa, doduše ne u punom intenzitetu. Evo za to primjera. Što bi ste odmah asocirali vidjevši naslovnicu novog broja Tjednika Express i naslov: ‘Otkrivamo Timov tajni plan: Preuzima Most od Petrova!’
Tjednik Express u vlasništvu Styrie je posebna priča. Kao i Pupovčeve Novosti uređivan je prema načelima vođenja specijalnog rata, onoga na medijskoj bojišnici. Na njoj se s vremena na vrijeme pojavljuju različiti interesi, promidžbeni proboji i likovi. Između ostalog, nije li agent KOS-a Miroslav Lazanski gostujući na HRT-u bio jasan: srpska obavještajna služba ima dobre pozicije u Hrvatskoj. Treba li pojašnjavati da je mislio na pozicije u medijima?
Medijski mogul – pater Tolj – koji će za sebe reći da je običan svećenik doista raspolaže s iznimnom moći. Kada i kako je do nje došao? Sve što je od moći dobio počelo je s njegovim odlaskom u Fuldu, potom i izbacivanjem iz Hercegovačke franjevačke provincije. Utočište nije našao ni kod mjesnog biskupa, ni kod zagrebačkog nadbiskupa, ali … kao da mu je sve to bila dobra preporuka da postane predstavnik austrijske Styrije za europski Jugoistok.
Epizoda kao što je ova s nominacijom ministra branitelja u režiji Styrie bilo je i prije – zasigurno bit će ih još. A o epizodama u režiji HRT-a da se i ne govori. Međutim ni jedna medijska manipulacija neće imati uspjeha prepoznaju li se ciljevi tih manipulacija, politički akteri i figure, ali i oni koji ih neopazice miču.
Ivan Mihael Ban bpz.ba
