Petnaestodnevna fotografska priča o mostarskim mostovima, jedna od najljepših priča iz grada na Neretvi, otpočela je sinoćnjom svečanošću otvorenja velike foto-dokumentarističke izložbe dvaju autora, oca i sina, Ćirila Ćire i Vladimira Raiča, u obadva izložbena salona Galerije Aluminij, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
Postav će, sve do 3. lipnja, ostati dostupnim za besplatno razgledanje, a Mostarcima ga zajednički daruju Matica hrvatska Mostar i Galerija Aluminij, u sklopu ovogodišnjega Mostarskog proljeća – Dana MH Mostar.
– Kroz fotografska ostvarenja pokojnoga majstora umjetničke fotografije Ćirila Ćire Raiča i njegova sina Vladimira, u postavu od ukupno 56 svjetlopisnih zasvjedočenja visoke kakvoće, na osebujan način pripovijedamo o mostovima iz mostarskoga gradskog područja, i to onim neretvanskim, sljedeći njezin riječni tok, te još dvama znamenitima koji premošćuju rijeku Radobolju. Ovo je značajan izlagački projekt koji svjedoči mijene jednoga grada, koji priča i upozorava, a kojim odajemo i dužno poštovanje neumornomu kroničaru višedesetljetne gradske zbilje, te nastojimo potaknuti na promišljanje o nužnosti valjanoga vrjednovanja i čuvanja Ćirine ostavštine koja premašuje 300 tisuća negativa. Na neporeciv način, ona istinito i jasno svjedoči našu prošlost, a takova su svjedočanstva, u sredini koja je pritisnuta bremenitom poviješću, rijetka. Često smo sudareni s dorađivanjem sjećanja na prošla vremena, a to Ćirina ostavština ne trpi i ne dopušta – kazao je rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, na poseban način pozdravivši nazočnu obitelj pokojnoga Ćire, u prvomu redu njegovu suprugu Rozaliju, koja je pozdravljena toplim pljeskom nazočnih.
Jedna od mnoštva misli nobelovca Andrića osobitu počast daje upravo mostovima, te Ivo u Znakovima pored puta zapisuje: Od svega što čovjek u životnomu nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova.
– Mostarski su mostovi, počevši od onih rimskih i osmanlijskih, preko austrougarskih, pa do onih iz suvremenijih razdoblja, istinskim remek-djelima i moj je otac, tijekom svojega životnog puta, svjestan kako bilježi tek djelić njihove višestoljetne sudbe, bilježio njihove portrete. Izlažemo po nekoliko fotografija iz različnih dekada 20. stoljeća, pa i iz nama bližih godina, a dijelom postava su fotografije Mosta u Vojnu, Željezničkoga mosta u Raštanima, novoga u Sutini, potom Carinskoga i Mosta Musala, Bunura, Staroga mosta, Lučkoga i Mosta Hasana Brkića, Mosta Franje Blaževića, Željezničkoga mosta u Baćevićima, te Krive i Ćatića ćuprije na Radobolji i Rimskoga mosta u Vojnu – pojasnio je Vladimir Raič.
Govoreći o postavu, mostarski je profesor Drago Marić poručio kako je povijest uljudbe puna primjera stalnoga nadmetanja rušitelja i graditelja.
– Neki od najljepših svjetskih gradova, kulturno-povijesnih spomenika, mostova i bogomolja, zapravo uspješnim replikama, stvorenim na ruševinama i zgoretinama, preostalima nakon prolaska ludih kraljeva, bezdušnih osvajača i egzaltiranih pobjednika. Ponekad čitavi gradovi, a mostovi i bogomolje skoro uvijek, u ratovima su bili omiljenim vojničkim metama. Unatoč tomu, iznova su se uzdizali tamo gdje su i bili, zato što su ljudima potrebni. Ova je izložba malenim doprinosom Mostarskoga proljeća i Galerije Aluminij univerzalnoj poruci kako je svako razaranje besmisleno, ali i kako je obnoviteljski poriv u ljudima uvijek pobjednički – istaknuo je Marić, nakon kojega je, kao prijatelj MH Mostar, dekan Fakulteta PMOZ-a Sveučilišta u Mostaru prof. dr. Mario Vasilj, podsjećajući na Andrićeve riječi kako mostovi nastaju tamo gdje ljudi naiđu na preprjeke, izložbu i proglasio otvorenom.
Inače, Ćiril Ćiro Raič rođen je 1936. godine u selu Strgonice, općina Konjic. U Mostar dolazi 1952. i u njemu završava fotografski obrt 1955. godine. Dobiva posao fotografa u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kojemu provodi cjelokupnu aktivnu karijeru. Zvanje majstora umjetničke fotografije stekao je 1975. godine, kada je primljen u članstvo Udruge primijenjenih umjetnika BiH i Jugoslavije. Ostvario je, za života, 67 samostalnih i sudjelovao na stotinama skupnih i tematskih izložbi u zemlji i u tuđinstvu, a dobitnikom je niza nagrada i priznanja. Krunom njegova rada jest fotomonografija iz 1998. godine. Preminuo je 2011. godine, a njegovi sinovi Vladimir i Davor nastavljaju očevo djelo, predano radeći na očuvanju Ćirine ostavštine i na daljnjemu dokumentiranju kulturno-povijesnih dobara i prirodnih ljepota Hercegovine bpz.ba
