DALMACIJA U MOM OKU , SRCU I DUŠI
BESIDE JEDNE DALMATINKE II DIO
UGRIZ VRIMENA
Rasipan se u vrimenu
Strp’jenstva i pokore
Dok ćutin ugriz vala
Koji me zibaju ,
Vješto sudarajući u hridi ,
Škrapje i usude,
Lanterne moje
U skutima Tišine
Još ga ćutim ,
Slan okus poljupcaTvojega
Zadrhtih sjetno
U sumaglici,vidjeh strehu
Kuće naše
I vrapci je opkoliše ,u igri
Svojoj zagrliše
Još poneka kapljica
Jesenje kiše
Svojom dušom ih napuniše
Na valima o’ vrimena
Iz kamena ,izrasla
gruda roda mojega
Korov i drač je nježno obgrliše
I kaplje sjetom duša moja
Cipa mi srce
A kako zaličit dušu?!
Vajalo bi fermat i jokom i duhom
Zavedi me, Čime?!
Sve mi sad na klišej liči
I judi
I pisme i libri
I likarija malega mista
Nima straja
Spuga vrimena,briše ća vaja
U pjatu s mrvu sriče
Još vajan kapju nade
I bižin s prvin vitron ,
Valon nostalgije
Valon malinkonije i kriposti
I ćutin miris svetosti
Na pojima,u pleteru
Lipe naše dalmacije
Pofraja život,ugrizlo ga vrime
Još bura umiva lice grada
Išće pinku mira ,
Na obali našega sna
Ankica Anchie /10.12.2022./
Autorska prava zadržana
#izemljaljubinebo #berlinseeyousoon
