NA KRILIMA POEZIJE GLAZBE KULTURE I UMJETNOSTI
LJUBAV NA DLANU
DRHTAJ NAŠE ZORE
Osjetih dodir povjetarca
Mrsi mi misli,zadrhtih tako sjetno
Još jedna noć Tišinom zaluta
Lebdimo na koracima slutnje
Mimoilazimo se dušo moja,
Tuga nas oboje grije
Po ko’zna koji put
Zora nas orošenih misli budi
Po ko’zna koji put
Od jutros ,još više Te volim
Osjetiš li i Ti,milo moje
Da jutro pomalo zebe
Zadrhtih sjetno
Umivam se zorom Naših jutara
Sa Tvoga izvora duša se moja napila,
Na ušću čežnje svoje,pute svoje krojila
I po ko’zna koji put
Od jutros ,molim za Tebe
Vjetar se igra,svojom rukom,
kosu mi mrsi
Otvori oči,milo moje
Pokrij mi lice,poljupcima duge
O,zašto su noći tako teške
A Mjesec se skrio u aleji tuge
Kapljice nade,orosiše lice moje
Pokaži mi put,dušo moja
da naslonim glavu,
na Tvoje grudi
Lagano,na vrhovima prstiju
dok ulazim u labirint Tvoje duše
Bojim se,da ne uplovih u druge snove
Zoro moje strepnje,
pokrij me Suncem njegove noći
Gdje u mjesečevom sjaju ,
ljube se Naše oči..
Ankica Anchie /2022./
Autorska prava zadržana
