Ovo pišem tebi,
tebi jer smo isti.
Bili smo djeca,
mladi,nevini,čisti.
Tebi komu su umjesto djevojačke ruke
dali pušku u ruke.
Tebi koji si na dnu rova ostao bez mladenačkih snova.
Tebi koji si bez mržnje,
bez muke slušao topova zvuke.
Tebi kojemu su oči sjale
za rijetke radosti male.
Tebi što još uvijek od rata
nosiš istu krunicu oko vrata.
Tebi kojeg viđam rijetko,
oko Božića kad je schlecthtes Weter ili Ferien ljeti,
vidim kako vrijeme leti.
Tebi komu se radujem,
sad kad smo sijedi,imamo bore,
ali ipak ostali isti vjerni i čisti.
