Bruna Esih, dr. Kujundžić, Zlatko Hasanbegović… donijeli su kao, uvjetno govoreći, desno krilo HDZ-a, pregršt preferencijskih glasova. Time su članovi i birači ove stranke poslali jasnu poruku Plenkoviću i društvu kako baza vidi HDZ.
Kada kažemo “uvjetno govoreći desno krilo”, tu mislimo prije svega na fluidnost pojma lijevo i desno u političkoj geografiji 21. stoljeća, gdje su ti pojmovi, s jedne strane, više nalik kantovskim regulativnim idejama, prazni kontejneri u koje se svašta trpa, i, s druge, puke etikete za eliminaciju neistomišljenika. Desničar, naime, danas zvuči kao psovka, kao sinonim za isključivost i zatucanost.
Od svih spomenutih “desničara”, dr. Hasanbegović od svoga nastupa u svojstvu ministra postao je objekt nezabilježene harange prepune krivotvorina, samo zato što im je začepio pipu, ogroman novac kojim su financirali svoje privatne ideološke frustracije. Da im nije dirnuo novac, nikada ne bi postao “ustaša”, jer na drugoj strani su mahom valutni antifašisti, oni kojima je tzv. antifašizam put u laku zaradu. Nakon što je Hasanbegović osvojio na zadnjim izborima više glasova nego Pupovac u cijeloj svojoj političkoj karijeri, ovaj potonji etnobiznismen uvjetuje Plenkoviću da ne želi u koaliciju ako Hasanbegović bude u vladi, jer je ekstreman i šteti međunarodnom ugledu Hrvatske. U tom smislu, Hasanbegović će biti prvi test “vjerodostojnosti” Plenkovića iz dva razloga, unutarpolitičkog i vanjskopolitičkog, a jedan i drugi su pitanje istine, a ne medijskog konstrukta.
>>Tomac: Moramo stati u obranu od “pete kolone” koja je povezana sa snagama iz Srbije
Prvo, Hasanbegović ima pravo, ako će Pupovac kadrovirati u HDZ-u, onda Plenković pristaje na sablažnjivu zamjenu teza. Pupovac je član stranke u kojoj je prvo ime Stanimirović poznat po izjavi kako je palo zadnje ustaško uporište, vukovarska bolnica. Hasanbegović i povijest njegove obitelji antipod je svim “stanimirovićima” koji su rušili “ustaška uporišta” u Domovinskom ratu, poput bolnica, škola i vrtića. Kada smo pak kod “međunarodnog ugleda Hrvatske”, Pupovac ima obraz poput opanka. On koji je u vrijeme dok je Hrvatskoj prijetio fizički nestanak pred Miloševićevim koljačkim hordama u maniri labradorovca izjavio i pustio 1992. godine u međunarodnu javnost klevetu kako smo “prekrstili” 11 tisuća Srba, i time poslao poruku da se rađa država koja radi isto ono što su radili ustaše. Za tu klevetu u veoma opasnom vremenu za Hrvate ostao je nekažnjen, dapače, nagrađen je, pa se danas ubija od brige za “međunarodni ugled Hrvatske”. Ako je zbog takvog Pupovca i svega onoga što simbolizira Stanimirović, Plenković spreman marginalizirati Hasanbegovića, onda će se Plenković pokazati kao jedan veliki mućak koji pristaje na falsifikate i reket od političara s ogromnim mrljama u biografiji. K tome, ako možda i postoje neke nesmotrenosti koje je Hasanbegović činio u mladosti (!), što reći o Stipi Mesiću koji je “ustaške šlagere” pjevao u zreloj dobi (!), kao izgrađena osoba, i potom dvaput postao predsjednik države!? Ne mogu jedni kriteriji vrijediti za Pupovca, Stanimirovića ili Mesića, a drugi za Hasanbegovića.
S druge strane, što se Europe tiče, ako Plenkoviću, osim Pupovca, ministre bude kadrovirala Europa, koja nešto njaka o buđenju ekstremizma u RH s Hasanbegovićem kao simbolom toga procesa, onda će pristati na laž i još jednu zamjenu teza. Ako je parlament ogledalo političke slike jednog naroda, kod nas ni u vrijeme rata u Saboru nije bilo ekstremizma. S druge strane, zemlje EU-a krcate su ekstremizmom koji je postao “mainstream”, a ne rubna pojava. U Francuskoj se masovno pale sinagoge, Židovi iseljavaju, lepenovci su trenutno najjača politička snaga, u Njemačkoj neonacisti i AfD-ovci niču kao gljive poslije kiše, u Nizozemskoj Geert Wilders raste, u Austriji Strache, dokazani antisemit… Takvih političkih čudovišta u Hrvatskoj nema! Naš parlament odaje sliku zemlje bez ekstremizma. Neka se svi ti Europljani bolje pogledaju u zrcalo kada govore o “porastu ekstremizma u RH”, jer im, obrnuto, možemo biti uzor, ekstremizam u Hrvata je konstrukt, kao što je i ekstremist Hasanbegović medijski konstrukt kojeg su vani proširili dežurni cinkeri koji od početka nastanka ove države stalno rade isto. Nije problem Hasanbegović u stvaranju negativne, zapravo lažne, slike o buđenju ustašije i ekstremizma, već ti lažljivi cinkeri.
>>Ili ministar Hasanbegović ili novi politički autogol HDZ-a
Osim Pupovca, ako Plenkoviću ministre bude birao Berlin, čiji pučani lobiraju da Vučićevi depilirani četnici postanu dio europskih pučana, ili Bruxelles, onda nije političar od stava, već provincijalac, obrnuti Ivica Kičmanović koji došavši sa sela u veliki grad izgubi “kičmu”. To nije “europska Hrvatska” o kojoj govori, već pašaluk u kojem je on postavljen kao bruxelleski gubernator.
Hasanbegović je stoga prvi ozbiljan ispit Plenkovićeva izbornog slogana, vjerodostojnosti (istini). Naime, to snažno “desno” krilo HDZ i njihovi birači, sve mahom pristojni obiteljski ljudi i znanstvenici poput Zlatka, zaslužuje svoga ministra. Plenković je na potezu…
