Katolici danas obilježavaju blagdan Svih svetih te se prisjećaju svih svetih osoba iz povijesti cijele Katoličke Crkve čiji se život isticao evanđeoskim krepostima i svetošću u svemu što su činili a sutra Dušni dan, odnosno dan sjećanja na vjerne mrtve.
Uz sve svece i mučenike koji su službeno proglašeni svetima od strane Katoličke Crkve, na svetkovinu Svih svetih katolici se spominju i svih onih svetih žena i muškaraca koji su kroz povijest Crkve svojim životnim svjedočanstvom slijedili Krista u potpunosti pa i smrću ako je bilo potrebno.
Svetkovina Svih svetih svoje početke vuče iz 7. stoljeća kada se počeo slaviti u svibnju, a bilo je potrebno još nekoliko stotina godina da se ustali na 1. studenog, a nakon toga se ustabilio i blagdan Dušnog dana.
Dušni dan se spominjemo svih vjernih mrtvih čiji je život na ovome svijetu završio i počivaju vječnim snom mira. Mnoge obitelji na blagdan Svih svetih posjećuje grobove svojih najmilijih, možda i iz praktičnih razloga jer je u većini kršćanskih zemalja 1. studeni neradni dan, ali u stvarnosti drugog dana mjeseca studenog spominjemo se naših dragih pokojnih kroz jedan posebni blagdan i liturgijski spomen na misi i u molitvi.
Dušni dan je dan sjećanja na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života. Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine. Opat sv. Odilon je teološki povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlja “nebeske, proslavljene Crkve” sa zagovorom za “trpeću Crkvu”.
Štovanjem svojih pokojnika čovjek izražava i svoju vjeru u najveću vrijednost života, u njegovu vječnost. Stoga Dušni dan, odnosno Dan mrtvih nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti molitvom za njihove duše.
M.B. bpz.ba
