Bobanov izlaz iz ormara (Zar iti Sine Brute…..)Ranjeni orao

0
661

Kad neka javna objavi da je neÅ¡to Å¡to do tada nitko nije pretpostavljao da jest ili se drži zazornim biti u konzervativnoj sredini, recimo homoseksualac ili ateist, onda se kaže da je ”izaÅ¡la iz ormara”. Ti ”izlasci” su u posljednje vrijeme postali popularni, praćeni velikom pompom i medijskom podrÅ¡kom.

Tako da se takvo ”izlaženje” preobrazilo u vlastitu suprotnost, ne iziskuje viÅ¡e nikakvu hrabrost, a jamči druÅ¡tvenu promociju i javnu potporu. Na primjer, tako je prije nekoliko godina Jelena Veljača s joÅ¡ nekoliko manje poznatih muÅ¡karaca ”izaÅ¡la iz ormara” javno se u Jutarnjem listu deklarirajući kao ateistkinja. MeÄ‘utim, ostaje nejasno u kakvom su se to mračnom ormaru Jelena i drugovi bili prisiljeni skrivati i tko je to ugrožavao ateiste u Hrvatskoj početkom trećeg tisućljeća.

Ovih je dana ”izaÅ¡ao iz ormara” i bivÅ¡i nogometaÅ¡ Zvonimir Boban. Ako je netko možda i naslućivao Bobanov izlazak, rijetki su mogli pretpostaviti da će Boban izaći kao ljevičar i Milanovićev pristaÅ¡a. Možda se i mogao očekivati neki drukčiji Bobanov ”izlazak”, ali ovakav teÅ¡ko! U mladosti je, naime, Boban bio veliki Å¡tovatelj TuÄ‘mana i Berlusconija, a naklonost TuÄ‘manove obitelji i HDZ-a sigurno nije odmogla poslovnom uzletu Bobanove obitelji, kao Å¡to ni Berlusconijeva naklonost nije odmogla Bobanovoj nogometnoj karijeri. Ipak, načelno se može ustvrditi da svatko ima pravo na konverziju bilo koje vrste, pa tako i ideoloÅ¡ku. No u Bobanovu slučaju za oko zapinju dvije-tri nelogične, pa i smijeÅ¡ne stvari.

Prvo, da je duÅ¡u otvorio upravo Miljenku Jergoviću koji je TuÄ‘mana zlobno nazvao ”mirogojskom leÅ¡inom” a Dražu Mihailovića sućutno ”trodimenzionalnom ličnošću”, dok je Boban s TuÄ‘manovim sinom svojedobno osnovao HIP. Drugo, da je duÅ¡u otvorio baÅ¡ sad uključivÅ¡i se tako u predizbornu kampanju na strani SDP-a i Zorana Milanovića, Å¡toviÅ¡e i izravno agitirajući za Milanovića. Treće, da je dopustio da ga u intervjuu predstavi kao vulgarna i nenačitana čovjeka koji neuspjeÅ¡no pokuÅ¡ava glumiti intelektualca. PotvrÄ‘ujući tako stereotipnu i često krivu predodžbu o nogometaÅ¡ima. Pomalo mi je čak i žao Bobana jer se, čini mi se, prefrigani Sarajlija dobro zabavljao radeći ovaj intervju. ÄŒarÅ¡ijski se mentalitet, naime, uvijek dobro zabavlja kada se dočepa kakvog nedoraslog naivca, željnog potvrde upravo od tog čarÅ¡ijskog mentaliteta.

Prvo ću krenuti od Bobanove žarke želje da se predstavi intelektualcem. Za svaku je pohvalu Å¡to je Boban uz nogometnu karijeru svojedobno zavrÅ¡io studij povijesti na Filozofskom fakultetu, no tamo su ga, čini se, krivo učili. Pitanje pozdrava ZDS i ustaÅ¡kih zločina preteÅ¡ka su materija za njega i bolje bi bilo da je ostavi Klasiću, Jakovini i Markovini. Oni su ipak specijalci. Možda su Å imunićeve ”australsko-hrvatske”, usmenom predajom prenesene informacije pouzdanije od onih koje je on upio na Filozofskom fakultetu, zato bi mu bolje bilo i da Å imunića ostavi na miru. TakoÄ‘er groteskno djeluju Bobanove kvaziintelektualne rečenice u kojima se izvjeÅ¡tačeni stil postiže stilski nemotiviranom inverzijom. Na primjer: ”Ona tvorevina u Maksimirskoj 128 za mene, emocionalno – NE POSTOJI, pa niti mi simbolike ima”, ”Na kraju krajeva, čovjek je pismeni orator i intelektualac koji nas osramotiti neće”. Neprirodno guranje predikata na kraj rečenice ovakve rečenice čini sličnim izražavanju svojedobno poznatog junaka crtanih filmova Krezumice, plaÅ¡ljivog lava poznatog po uzrečici: ”Tako mi mlijeka u prahu, kidam na lijevo čak!”

Posebno je poražavajuće za bivÅ¡eg kapetana Vatrenih da mu se omakla, ili mu ju je Jergović podmetnuo, i rečenica: ”I gdje se prigrle i prihvate ljudi, i gdje se gleda na čovjeka, ne samo na fudbalera.” Vrhunac je te čarÅ¡ijske zajebancije kada Jergović lukavo navlači nevoljnog ”fudbalera” na literarni teren sugerirajući mu kako možda naslov Handkeova djela Golmanov strah od jedanaesterca nije najsretnije odabran, a Boban mu naivno odgovara: ”Nisam čitao, ali da je naslov pogreÅ¡an lako je zaključiti.” To da u književnosti ima boljih i loÅ¡ijih, uspjelijih i neuspjelijih naslova, ali nikada”pogreÅ¡nih naslova”- netko to pretendira biti intelektualcem ipak bi trebao znati.

Da zaključim, nije problem Å¡to Boban ”kida na lijevo čak”, problem je način na koji to čini. Za malo naklonosti odreÄ‘enih krugova, za koje valjda drži da mu mogu pomoći u intelektualnoj afirmaciji, izlaže poruzi sve Å¡to je dosada bio i činio. Tako će najviÅ¡e naÅ¡koditi samomu sebi, a Milanovićevu uzbornom rezultatu, procjenjujem, neće bitno pridonijeti.

 

Damir Pešorda bpz.ba