Dokle ćemo biti za Srbe ustaše i njihove sluge, trećega za njih nema.
Napisao: Ante Matić Dokle tako, zlo i naopako, krvavo im podnebesje!
Za Srbe mi smo ustaše ili njihove sluge.Trećega nema, tako mi Spasitelja, koji će mi opostiti što se njime kunem. Tko neće da shvati i prihvati što govorim, on zaista živi u svojoj zabludi o „braći“ Srbima i hrvatskim posrbicama! Nakon mojih sedamdeset godina i svega što sam vidio i doživio živeći (duže ili kraće) u šest država (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Italija, Makadonija, Srbija, Njemačka), i nakratko u Australiji i Kanadi, dobro znam tko sam, što sam, gdje sam, na čemu sam, u čemu sam, kamo idem i što srce voli i što me u duši boli!
Moj uzor i učitelj u pisanju proze, briljatni prozaik Ivan Raos, imao je katkad neku čudnu svoju poštapalicu, ili bolje rečeno neku vrstu kletve kad bi ga netko naljutio ili nečim ozlojadio, pa je znao jetko reći: dokle tako, zlo i naopako, krvavo im podnebesje, krvavo ti podnebesje. A podnebesje je sve što je ispod nebeskog svoda, sve što je na zemlji i u zemlji, sve što je u vodi i na vodi, što pliva, roni, što po zemlji hodi, što po vodi brodi i, sve što po zraku leti. Sve što je bilo i bitisalo i sve što jest i sve što će biti. I sve je to krvavo! Neka mu je laka rodna hrvatska gruda, sjetio sam ga se ovih dana, kad su me ozlojadili i naljutili neki srpski zlotvori i neki hrvatski politički idioti, neki naši budalaši.
Nakon svega što se događa ovih dana u Hrvatskoj kao državi u svijetu priznatoj, članici NATO-u i Europske Unije, mene silno zabrinjava i užasava kao čovjeka rodom iz kolijevke hrvatske državnosti i hrvatskog kraljevstva, kao pisca koji je pokušao pričama, romanima i pjesmama otvorit oči hrvatskim slijepcima, da politički progledaju i da shvate konstantnu opasnost od srpskog naroda. Kažem, od srpskog naroda. Reći ćete mi, pa ne radi to srpski narod, nego to rade neki političari i ljudi na vlasti i prvi u vlasti. Malo morgen. Svi ti njihovi profesori, učitelji, zemljoposjednici, seljaci, akademici, pisci, glumci, novinari, torbari, opančari… svi oni isto o nama misle; oni čine srpski narod. I zato ostajem kod moje spoznaje, da postoje na zemaljskoj kugli dobri i loši ljudi, dobre i loše obitelji, dobri i loši narodi. Ono što rade tirani, osvajači i zavojevači nekih naroda drugom narodu, to od njih traži taj narod, pa zašto njemački narod nije zaustavio Hitlera u njegovim zlodjelima, zašto Rusi nisu zaustavi u svom strašnom zlu Lenjina i Staljina ili kineski narod Mao Ce Tonga, ili onaj tamo narod na dalekom Istoku Pol Pota. Zar rimski narod nije odobravao sve što su radili njihovi imperatori raznim plemenima i narodima, zar nisu bili odušeljeni Mongoli svojim Džingis-kanom, Francuzi osvajačem Napolenom,Talijani svojim Musolinijem, pa kad nije uspio onda su ga naopačke objesili.
Imao sam neku sudbinu živjeti i studirati u nekoliko država na starom kontinentu, pa sam upoznao ljudske slabosti, sklonosti i navade naroda u tim zemljama. Studirajući u Beogradu upoznao taj narod, isto onako kako sam upoznao talijanski narod studirajući u Firenci i Sieni, ili Makedonce studirajući u Skopju; kažem i ne lažem, u ovom slučaju upoznao sam srpski narod kao narod, njihove pisce četnike početnike i prave četnike, velikosrbe, njihove svećenike i akademike kao ideologe i podstrekače velike Srbije, činitelje Memoranduma programa o stvaranju Velike Srbije i širitelje Garašanovove paklene ideje, da ćemo se ćerati do istrage naše ili vaše, a to znači do istrbljenja hrvatskog naroda i conte zloguka Vuka, da su Srbi svi i svuda i da su Hrvati Srbi katoličke vjere, a o njihovim oficirima, oficirušama, đeneralima, vojvodama, uhodama, kosovcima, udbašima, estradnim četnicima pjevačima i pjevačicama da se i ne govori, izlišno je trošiti riječi.
Ništa od toga kao da ne vide hrvatski slijepci, hrvatske političke budale koji su na vlasti. Dok srpski patriijarha bezočno laže i optužuje naše pretke, naš narod i nas živuće, svi šute, šute na Pantovčaku, šute u Saboru, pa čak šute i na Kaptolu. Opat je na djelu vrijeme srpske ponerologije u Hrvatskoj, kažem i ne lažem, opet je na djelu prokleta hrvatska šutnja. Dokle ćemo biti za Srbe ustaše i njihove sluge, trećega za njih nema. Pa vidite li što rade Srbi na hrvatskoj televiziji, na radiju, u novinama, u državnim poduzećima, posvuda su se razmjestili i tako se pakleno dobro rasporedili, pa mi svake nedjelje pokvari ručak (nedjeljom u 2) ona četnolika spodoba Aca, pa me naljuti sportski komentator Mićo, pa me ogorči ona alapača Danijela na osmom katu, pa me škopigudavin sin Milorad ražalosti u dnevniku, pa me ona narogušena plavuša Jasmina raspizdi u svojoj emisiji, pa mi dopizdi onaj na dalekovdnici onaj bivši Jovanović… ta agresivna i antihrvatski usmjerena svetisavska bratija i hrvatski komuistički rudimenti u vlasti, titoidi, šuvaroidi pri vlasti, u medijima; ma posvuda su, u strankama, u bankama, u raznim udrugama, u institucijama, u redakcijama, kao živo zlo ispod krvavog podnebesja.
Dok srpski partijarha, rodom od Čačka laže, kleveće i optužuje hrvatski narod za nešto što su njegovi činili nama, svi šute kao da ih nije. Svoje zločine riječi i njihova povijesna zla pripisuje patrijarha Irinej nama; mojemu djedu, ocu, meni, tebi, nama, živima i mrtvima. Oni idu tako daleko, da pokušavaju spriječiti kanonizaciju hrvatskog sveca i mučenika Alojzija Stepinca. Sad zasada prilično uspijevaju, jer je na Petrovoj stolici Talijan! Kroz duga stoljeća, što smo to mi Hrvati dobroga doživjeli od talijanskih papa. Imali smo veliku sreću, kad smo, potkraj dvadestoga stoljeća, stvarali svoju samostalnu državu Hrvatsku, ne Petrovoj stolici, sjedio je Poljak papa Karol Jozef Wojtyla. A neslužbeni “patrijarha” u Hrvatskoj prijestolnici Pupovac nadolijeva ulje na vatru na sve ono zlo što sprski pisci, svećenici i akademici rade protiv hrvatskog naroda. Kako smo brzo zaboravili čuvenu Matoševu rečenicu – opomenu, koju je napisao na jednom listu papira dok je životario u Beogradu 1909. godine:
Srbi lažu – to im je od Boga!
Kako će hrvatska vlast reagirati na notorne laži, klevete i uvrede srpskog patrijarhe Irineja, kad ključna mjesta u hrvatskim medijima drže Srbi prečani i hrvatski komunisti, partizanski i udbaški okoti. Oni su ovisnici o Srbima kao o drogi. Srbodrogirani Hrvati, odnosno posrbice sa svojom „braćom“ Srbima prečanima, stalni su remetilački faktor u državi Hrvatskoj, konstantna opasnost za hrvatsku slobodu, za hrvatsku državu, a srpske snahe i zetovi su posebna tužna i ružna hrvatska velepriča!
Na kraju, zamislite što je ta svetosavska moralna nakaza, rođen i kršten kao Miroslav Gavrilović od Čačka, sada patrijarhe Irinej, izrekao u svojoj božićnoj propovijedi: „Sa ove naše svete srpske zemlje, kao i sve prognane i izbegle sa svojih vekovnih ognjišta, iz Dalmacije, Like, Slavonije, Baranje, sa Banije i Korduna, kao i iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, da učine sve što do njih stoji da se vrate na svoja vekovna ognjišta, da ih obnove, unaprede i sačuvaju za pokoljenja koja će doć.
Za njega ne postoji Hrvaska, nego neke njegove „svete srpske zemlje“ Dalmacija, Lika, Slavonija, Baranja, Kordun, Banija.Taj Gavrilović od Čačka govori o nekom srpskom strahu u Hrvatskoj.
“To se dešava u jednoj hrišćanskoj, katoličkoj zemlji gde smo do 11. veka bili jedna crkva, gde smo se do juče smatrali srodnim narodom, gde smo nekada zajednički živeli i zajednički se borili za svoja prava u Austrougarskoj. Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživelo preko milion njihovih predaka”, kaže patrijarh Irinej u božićnoj propovijedi. Sapenti sat!
