Uvaženi generale i voditelju Odjela branitelja pri HNS-u Bosne i Hercegovine, gospodine Džoiću, svjesni činjenice kako ste iz Posavine i prirodno je kako niste upoznati s ratnim događajima na prostorima Mostara i Hercegovine. Također predstavnici četiri temeljne udruge (članovi Odbora) nisu dovoljno informirani niti voljni spoznati kapacitete, “žar” nacionalnih viteza Domovinskog rata, a mostarski heroji su zaboravljeni, omalovažene su istinske i bezvremenske vrijednote, koje “vječno žive” nakon smrti aktera.
Uz dužno poštovanje svim žrtvama, našim hrabrim braniteljima što položiše svoje živote za obranu Doma i Domovine, osjećamo dužnost i potrebu istaknuti TVRTKA MILOŠA koji 26. lipnja 1992 sa svojim najhrabrijim “spremnim” ratnicima izgubi život na Podveležju. Život heroja Tvrtka Miloša je poseban, znakovit i mukotrpan, od rođenja do smrti. Mostarska obitelj Miloš je kontinuirano izložena “križnom putu” i patničkim mukama. Upravo takve ljudske “gromade” živi vječno u srcima onih koji su ih poznavali ali i u srcima svakog domoljuba i Hrvata “patnika”
Tvrtko Miloš osuđen je 1976. godine smrtnom kaznom na montiranom suđenju u Zagrebu, zajedno s još četvoricom mladića Hrvata, pod optužbom planiranog (nedokazanog) atentat na Tita. U prvom stupnju Okružni sud u Zagrebu ih je osudio na smrt. U drugom stupnju kazna je ublažena na 20 godina.
Udba je ciljano “uništavala” nacionalno svjesne hrvatske mladiće i domoljube, (kreirali su povoljne prigode za njihovu likvidaciju – ubojstvima, lažiranim i montiranim procesima ili zastrašivanjima)
Tvrtko Miloš, pušten iz zatvora 1989, i u prvim nagovještajima opasnosti, dragovoljno pristupa obrani Domovine. Prošao je (gardist) sva ratišta Hrvatske na kojima je zaslužio titulu viteza. Uvijek je išao prvi. A nakon napada na Mostar 1992 godine , dolazi u rodni grad, u Ričinu ulicu djetinjstva, u Herceg Bosnu. Preživjeli HVO dragovoljci i branitelji pamte riječi hrvatskog viteza: “Morate biti veliki vjernici. Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi, u ratu najprije strada istina, pa ljubav, pa nedužni ljudi. Kojim redom će početi mir? To će od vas zavisiti. Svijet nam može završiti rat ali mi moramo graditi mir na dobro i prema interesu hrvatskog naroda, poštujući interes i drugih naroda. Ali nikako mir na štetu Hrvata! Dosta je bilo pakiranja kofera! “
Svjedoci vremena kažu kako se sjećaju riječi Tvrtka Miloša na sastanku kada su se “udarali” temelji Herceg Bosni: “Hrvati su na ovim prostorima imali državu do Herceg Stjepana. Država mora imati narod koji želi opstojnost države. Narod bez države je obezglavljen. To je samo skup pojedinaca osuđen na rastjerivanje, na puteve bez povratka. Država je kuća naroda. Narod bez kuće – države je nitko i ništa. Dužni smo svojoj djeci kuću, jer samo kuću kućom čine ljudi, a država narod čini nacijom. Hoćemo li mi Hrvati u BiH biti svoji na svome, moramo odlučiti. Moramo imati svoj suvereni prostor, gdje smo svoji na svome.Ako propustimo ovu priliku, hoćemo li opet čekati koliko od Herceg Stjepana do danas”?
Obitelj Miloš je povijesno hrabro nosila “hrvatski križ mučeništva” od oca Petra koji je zbog montirane “hrvatske krivnje” odvojen od obitelji 1945 godine (Tvrtko ima 4 godine a Davor se trebao roditi). Sjeme hrvatskog korijena nije izgubljeno, živjelo je razasuto i u mnogim teškoćama. Nažalost, ni Tvrtko a ni brat Davor nisu dočekali slobodu, Tvrtko i njegova komplet postrojba pod veoma “neobičnim” okolnostima poginuli 26. lipnja 1992 na Podveležju, a Davor 1993 godine od izdajničkog metka “braće Muslimana”
Bjelodana je obveza Odjela branitelja pri HNS-u, radi budućnosti naraštaja zastupati i govoriti istinu, obilježavati značajne datume iz Domovinske povijesti, a obitelj Miloš je zaslužna obilježavanja žrtve našeg viteza Tvrtka Miloša i njegovih prijatelja ratnika koji život svi dadoše za slobodu svoga roda.
Očekujemo pozitivan ishod naše inicijative i uključujemo se u obilježavanje povijesne istine o Domovinskom ratu.
UDRUGA PRVIH DRAGOVOLJACA HVO DOMOVINSKOG RATA 91-95 u BIH
Autor:Objave Mladen Ljubić-Vajta
