|
ZASTOJ
Zastoj,
u vječnosti,
vremenu,
kad zapnemo,
ošamučeni, zbiljom i bolom
što život servira pred nas,
bez kraja i početka…
 Može li pokrenuti nas tad
bilo što,
uspomena,
sjećanje,
susret,
riječ,…?
Zastoj
Ukopani stojimo,
na cesti isčekivanja ležimo,
čekamo,
sa strahovima i nadama
borimo
Niz liticu osjećaja bacamo,
u more očaja tonemo
 Čekamo,
dok veo neizvjesnosti prekriva
jedino što imamo
A sebe samo imamo
To jedino znamo,
mada i time često
ne vladamo
I molimo se da sve nekako
opet krene,
jer zastoj je bol
koji najteže nosimo
 autor: Branka Subašić
|
|
