Milijan Brkić (46), zamjenik predsjednika HDZ-a, preferencijalnim glasovima izabran je sa 14. mjesta na listi HDZ-a u drugoj izbornoj jedinici, a za Nedjeljni Jutarnji govori o izbornoj pobjedi, Andreju Plenkoviću, Miloradu Pupovcu, Zoranu Milanoviću, HSS-u, Živom zidu, sastavljanju Vlade, odnosima sa Srbijom, ali i pokušajima marginaliziranja u HDZ-u i planovima za budućnost …
Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić(46) prema mnogim je mišljenjima, jedan od najmoćnijih ljudi u stranci koja je pobijedila na izborima, no dolaskom novog vodstva, na čelu sAndrejem Plenkovićem, navodno je prilično marginaliziran. No, na izborima je s posljednjeg, 14. mjesta, u drugoj izbornoj jedinici, ušao u Sabor te je tako još jednom pokazao kako ima snažnu potporu na terenu, među HDZ-ovim biračkim tijelom. Najteže hipoteke su mu optužba za prepisivanje diplomskog rada na Policijskoj akademiji te činjenica da je više od 20 godina u policiji i tajnim službama bio najbliži suradnik bivšeg predsjednika HDZ-aTomislava Karamarka, s kojim se, istina je, posljednjih godina udaljio.
Jeste li očekivali ovako dobre izborne rezultate HDZ-a?
– Svi mi koji sudjelujemo u političkim i izbornim utakmicama očekujemo dobre rezultate, s time da neki za to imaju pokriće, a neki nemaju.
Jeste li očekivali ovako dobar svoj izborni rezultat?
– Čovjek nikad ne može biti siguran, ali vjerovao sam u ono što radim. Kad čovjek da sve od sebe, kad radi u skladu s vlastitom savjesti, i kad sto posto stoji iza svojih riječi i djela, rezultat bi trebao biti dobar.
Mnogi su zaključili da ste više od devet tisuća preferencijalnih glasova dobili i zahvaljujući svojoj odličnoj kampanji, prije svega preko Facebooka, koja je bila okrenuta mladima. Tko vam ju je radio? Vi sami, ili…?
– Imao sam potporu mladih volontera, kojima i ovom prilikom zahvaljujem, njihova mi je pomoć bila neprocjenjiva, a nisam ni ja baš prestar, ha, ha. Moram priznati da je i za mene ovo bio velik ispit. Morao sam svoje iskustvo i znanje iz prijašnjih kampanja, kada sam bio na čelu HDZ-ovog izbornog stožera, sada prilagoditi i primijeniti u osobnoj preferencijalnoj kampanji, trebalo mi je jedino dosta vremena dok sam se priviknuo na to da moram koristiti i zamjenicu “JA”, a ne samo “MI”. Što se tiče Facebooka, shvatio sam taj kanal kao prirodni produžetak terena, kao još jedan način da dođem do ljudi jer je meni izravan kontakt s ljudima najvažniji. Ljudi su to prepoznali, i na kraju je sve dobro prošlo: jamčim da ću biti ono što sam i obećao – glas naroda.
Zašto ste u drugoj izbornoj jedinici bili na posljednjem, 14. mjestu? Je li točno da ste se sami stavili na posljednje mjesto kako biste, valjda, pokazali novom vodstvu svoju snagu, ili vas je na to mjesto podcjenjivački stavilo novo vodstvo, na čelu s Plenkovićem?
– Ta teza da sam ja novom vodstvu htio pokazati svoju snagu naprosto je smiješna zato što sam i ja, ako je to netko zaboravio, dio novoga vodstva. Još je smješnija konstatacija da sam zbog podcjenjivanja vodstva – čiji sam i sam član – dospio na tu poziciju. Podsjetit ću vas da je predsjednik Plenković, odmah nakon što je velikom potporom članstva, izabran na tu funkciju, bez ikakvog predaha i mogućnosti komotnih konzultacija morao sastavljati izborne liste. Inzistirao je na maksimalnom poštivanju mišljenja županijskih odbora i svih stranačkih tijela u transparentnom unutarnjem demokratskom postupku, jer se samo tako i može osigurati maksimalni angažman terena. Naravno da je u takvoj situaciji teško pomiriti sve interese, ali i opravdane želje. Zato sam u trenutku dok se na ključnom sastanku, pod “ravnanjem” predsjednika Plenkovića, odvijala vrlo demokratska rasprava o raspodjeli mjesta, odlučio dati svoj skromni doprinos razrješenju nekih dilema tako što sam sam predložio da budem na četrnaestom mjestu. Osim toga, htio sam zaista pokazati jednu drugačiju filozofiju, drugačiji pristup politici, koji se temelji na borbi, na davanju, a ne na prihvaćanju darovanih funkcija. Kako sam i poručivao tijekom kampanje – svako mjesto, bilo ono 14. ili 114., na listi HDZ-a je pobjedničko! Dakle, nema tu nikakve mistifikacije, podmetanja, podcjenjivanja niti dokazivanja.
>>Zagovornici lustracije i borci za bolju Hrvatsku u Hrvatskom (državnom) saboru
Najveći broj preferencijalnih glasova u stranci, osim vas, dobili su Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Stevo Culej. Javnost vas doživljava kao krajnju stranačku desnicu, a čuje se kako niste miljenici predsjednika Plenkovića, kojega javnost percipira kao proeuropskog, umjerenog političara. Jesu li razlike između vas prevelike?
– Moram vas ispraviti. Najveći broj preferencijalnih glasova u stranci su dobili, na prvom mjestu Plenković, pa Krstičević, zatim Zdravko i Goran Marić, nakon njih Milan Kujundžić, pa Stier, zatim Miro Kovač, pa potom Hasanbegović, Medved, Tolušić, Maletić, a tek onda Esih i na kraju Culej i ja. I još jedna zamjedba: zahvaljujući preferencijalnim glasovima, s 14. je mjesta na listi u Sabor ušao i Anton Kliman – što dio medija u pokušaju nametanja svojih teza nerijetko “zaboravlja”. Tako da se, prema broju dobivenih preferencijalnih, ne može zaključiti tko je čiji miljenik, a tko nije. A još manje tko spada u “krajnju desnicu”, a tko je više prema centru. Osobno, sebe nipošto ne doživljavam “krajnjim desničarem”, i ne znam kojim bih svojim postupkom zaslužio tu etiketu. Osim ako se sve nas branitelje, koji smo sudjelovali u obrani i oslobađanju naše Domovine, po nekakvom “defaultu” ne gura u tu ladicu. Ako je to tako, onda su to teške predrasude i zablude, i kao društvo bismo se napokon morali izdignuti iznad njih.
Spominjete branitelje; kako gledate na prijepore u vezi zakona o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine koji srpski premijer Vučić ne želi ukinuti, iako hrvatska diplomacija na tome inzistira u sklopu pregovora za ulazak Srbije u EU?
– Prema dosadašnjoj praksi, to i nije zakon o univerzalnoj jurisdikciji ili nadležnosti Srbije za procesuiranje ratnih zločina za područje cijele bivše Jugoslavije, jer da jest, onda bi se on primjenjivao i za progon osumnjičenih za počinjenje ratnih zločinaca iz Srbije ili na srpskoj strani. Međutim, interesantno, sve institucije srpske države, od obavještajnih službi, MUP-a i pravosuđa, angažirane se na zaštiti osumnjičenika i potencijalnih optuženika za ratne zločine na srpskoj strani. Najbolje se to vidi u nedavnoj takozvanoj špijunskoj aferi, kada su Čolovića uhitili, optužili i ekspresno osudili na tri godine, zato jer je, kako prenose srpski mediji, navodno prikupljao podatke o oficirima JNA ili pripadnika srpske vojske tzv. Krajine, protiv kojih je Hrvatska već pokrenula ili će pokrenuti kazneni progon zbog djela počinjenih tijekom rata. Dakle, da su tamošnje vlasti namjeravale primijeniti taj svoj zakon o nadležnosti Srbije za procesuiranje ratnih zločina na području cijele bivše Jugoslavije, prikupili bi ta saznanja i pokrenuli istragu, a ne ekspresno, uz veliku medijsku halabuku, osudili Čolovića i time zaprijetili svima na srpskoj strani što ih čeka ako progovore o zločinima koje su počinili Srbi. S druge strane, rigidno primjenjuju taj zakon i uhićuju hrvatske branitelje gdje god mogu. Zato je moj zaključak da Vučić i Nikolić inzistiraju na tom zakonu kako bi uz njegovu pomoć pokušali dobiti dio onoga što nisu dobili tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH. A to nije nikakvo čudo, s obzirom na to da su jedan i drugi, kao pripadnici četničkog pokreta, sudjelovali u velikosrpskoj Miloševićevoj agresiji na Hrvatsku i BiH.
>>Tomac: Moramo stati u obranu od “pete kolone” koja je povezana sa snagama iz Srbije
Koliko će ta činjenica opterećivati naše buduće odnose?
– Siguran sam da će to buduća Vlada i premijer Plenković vrlo brzo razriješiti i upozoriti naše prijatelje i partnere u EU na to s kojih pozicija nastupaju Vučić i Nikolić. To što su oni zajedno sa Šešeljem pod Miloševićevim vodstvom sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i BiH, problem je prije svega srpskog naroda, a ne naš. Bez obzira na sve, oni su legitimno izabrani najviši dužnosnici naše susjedne države, s kojom težimo imati što god je moguće bolje odnose, i želimo da što prije uđu u Europsku uniju – ako, naravno, ispune prijelazna mjerila, koja smo im postavili. Ali nećemo im dozvoliti da selektivnom primjenom svog navodno univerzalnog, a u biti zakona kojim bi progonili samo tuđe, a svoje štitili, bez obzira na osnovanost sumnje, pokušaju neosnovano naškoditi braniteljima koji su ih časno pobijedili na bojnom polju. Mogu biti sigurni da tim manipulacijama neće promijeniti nepobitnu činjenicu da su oni bili agresori, a da smo se mi branili i obranili, a zatim i oslobodili. Platili smo i suviše visoku cijenu i nećemo dozvoliti da se naše žrtve sada u miru gaze.
>>Birači i Hasanbegović rekli svoje – Plenković je na potezu
Pupovac kaže da će podržati i ući u HDZ-ovu Vladu samo ako Hasanbegović ne bude ministar. Komentar?
– O tome će odlučiti mandatar i skori predsjednik Vlade RH, gospodin Plenković. A kako se gospodina Pupovca u medijima često može u različitim prigodama vidjeti zajedno s premijerom Vučićem, zamolio bih ga da i on javno kaže što misli o tom srpskom zakonu i kako gleda na to da službena Srbija progoni i zatvara one koji se usude progovoriti i prikupljati informacije o zločinima koje su počinili Srbi.
Vidite li sebe u novoj Vladi?
– Ne, ovo je treći put da sam izabran u Sabor, a do sada, osim nekoliko mjeseci, nisam odradio nijedan mandat. Došao je red da budem na mjestu za koje su me ljudi izabrali, i da obavljam posao koji sam im obećao – da budem njihov glas u Hrvatskom saboru.
Kako teku pregovori s Mostom?
– Rekao bih da teku vrlo dobro. Bit će to, vjerujem, brzo, učinkovito i uspješno te na obostrano zadovoljstvo završeni pregovori.
Jeste li razočarani time što kao zamjenik predsjednika HDZ-a ni na koji način niste u pregovaračkom timu?
– Zajedno smo odlučili da mi, koji smo sudjelovali u prošlim pregovorima, ne sudjelujemo u ovima, kako te pregovore ne bismo nepotrebno opterećivali.
Kakav je vaš odnos s Andrejem Plenkovićem, nakon što je on dva mjeseca na čelu stranke?
– Više nego korektan. Osobno, iznimno cijenim njegov stranački izborni legitimitet, a još više njegov uspjeh na izvanrednim parlamentarnim izborima. Vjerujem da je to poštovanje obostrano.
Koliko je koštala kampanja i od kuda HDZ-u ta sredstva?
– Ne znam točan iznos, uskoro će biti objavljeno financijsko izvješće. Sredstva su osigurana iz članarina, donacija i jednim dijelom kreditom poslovne banke.
Na kojoj poziciji u stranci sebe vidite nakon unutarstranačkih izbora?
– Još je prerano o tome govoriti, na idućim izborima svi dužnosnici u stranci birat će se prema principu jedan član jedan glas. Do izbora ću donijeti odluku i eventualno istaknuti kandidaturu. Ali prerano je za to, iskreno, o tome uopće nisam još razmišljao.
Strahujete li da će vas pokušati marginalizirati unutar stranke?
– Čuo sam i ja da ima onih koji bi to htjeli, ali nisam primijetio. Osim toga, pokušavali su i prije, ha, ha. Šalim se, mislim da se čovjek može jedino sam marginalizirati svojim postupcima. Ako radiš u korist općeg interesa i ako to ljudi prepoznaju, nitko te ne može marginalizirati.
Kako komentirate događanja u Živom zidu nakon izbora?
– Naše političke elite imaju mnogo problema, to je očito i zbog toga su se pojavile protestne opcije, među kojima i Živi zid. Vjerujem da su promjene na stranačkoj sceni dobrodošle, jer sve to u konačnici pridonosi demokratizaciji stranačkog sustava. Međutim, Živom zidu nedostaje političke i rekao bih, profesionalne zrelosti. Mislim da ne razumiju procese te kako su pretjerano destruktivni. Nadam se da će uskoro odrasti.
Jeste li nekad razgovarali s Ivanom Viliborom Sinčićem; kakvo je vaše mišljenje o njemu?
– Nikad nisam razgovarao s njim, želim mu mnogo sreće.
Kako vidite događanja u HSS-u i suspenzije 100 članova?
– Mislim da ta stranka sada prolazi kroz neku vrstu političke katarze jer su ušli u jedan deal koji veliki dio članstva ne podržava, niti identitetski niti politički. Ako idete protiv svojih članova i birača, vrlo brzo ćete se naći u situaciji u kojoj se danas nalazi HSS.
Kako komentirate to da je Željko Glasnović prvi put uzeo jedno saborsko mjesto iz dijaspore HDZ-u?
– Svatko od nas je na političkom tržištu, a birači odlučuju.
Kako gledate na najavu ostavke Zorana Milanovića?
– Preuzeo je odgovornost za poraz i odlučio otići, to je očekivano, ali svakako treba pozdraviti takvu njegovu odluku, koja pridonosi kvaliteti stranačke demokracije i uopće, modernizaciji naše političke scene.
Kako komentirate Milanovićevih devet godina na čelu SDP-a?
– Imali smo mnogo političkih obračuna, ali nikad nisam cipelario one koji su pali, pa neću ni sada. Milanović je imao mnogo pogrešnih poteza i mislim da je jako pridonio polarizaciji društva na “nas i njih”, što je bilo vrlo loše, ali isto tako treba priznati da je napravio neke stvari koje su bile dobre i korisne za državu. Na kraju se, sukladno demokratskim standardima i povukao, želim mu mnogo uspjeha u nastavku karijere, a SDP-u da se konsolidira, da se odmakne od retorike isključivosti te da unutar stranke konačno napravi demokratske iskorake kakve je napravio HDZ. To bi bilo dobro za državu.
Znate li gdje je i što radi Tomislav Karamarko?
– Kad smo se posljednji put vidjeli, početkom srpnja, prije kampanje, bio je na odmoru s obitelji.
M.M
