ŽALBA ŠESTORKE: HVO je bio legitimna vojska, a ne okupator
Od kompaktnog dominantnog hrvatskog teritorija, na kraju rata ostale su dvije hrvatske enklave koje su napadale desetine tisuća pripadnika Armije BiH već od sijeÄnja 1993. godine za koji je vezuje poÄetak navodnog zajedniÄkog zloÄinaÄkog pothvata (ZZP) za koji se tereti Å¡estoricu hrvatskih dužnosnika, predsjednika Franju TuÄ‘mana, ministra Gojka Å uÅ¡ka i druge dužnosnike i pripadnike HVO-a.Presuda bez temelja
Od kompaktnog dominantnog hrvatskog teritorija, na kraju rata ostale su dvije hrvatske enklave koje su napadale desetine tisuća pripadnika Armije BiH već od sijeÄnja 1993. godine za koji je vezuje poÄetak navodnog zajedniÄkog zloÄinaÄkog pothvata (ZZP) za koji se tereti Å¡estoricu hrvatskih dužnosnika, predsjednika Franju TuÄ‘mana, ministra Gojka Å uÅ¡ka i druge dužnosnike i pripadnike HVO-a. Navodi se to u žalbi generala Petkovića, ali i Slobodana Praljka, Brune Stojića, Valentina Ćorića i Berislava PuÅ¡ića, Äije obrane traže poniÅ¡tavanje presude i oslobaÄ‘anja od odgovornosti. 
KljuÄne poruke žalbi Å¡estorice bivÅ¡ih dužnosnika HB odnose se na to da nije bilo navodnog ZZP-a, meÄ‘unarodnog oružanog sukoba u koji je bila ukljuÄena Hrvatska vojska, da su Hrvati imali legitimno politiÄko pravo tražiti vlastiti entitet te da Hrvatsko vijeće obrane (HVO) nije moglo ‘okupirati’ teritorije, kako je to utvrdilo prvostupanjsko vijeće jer su na njima Hrvati živjeli stoljećima.
“Raspravno vijeće je napravilo pogreÅ¡ke kada je zakljuÄilo da je HVO okupirao dijelove BiH. To je pravno i logiÄki nemoguće da je HVO zauzeo teritorij u kojima Hrvati legitimno žive i postoje stoljećimaâ€, konstatirala je Praljkova obrana. Ona je ocijenila kako politiÄka rjeÅ¡enja o preustroju BiH koja su zagovarali Hrvati ne mogu biti predmet ZZP-a, kao i da se time može postaviti upitnom TuÄ‘manova potpora Hrvatima u ovoj zemlji. 
â€Uspostava autonomnog hrvatskog entiteta u BiH ne znaÄi podjelu BiH i to izravno proturjeÄi zakljuÄku sudskog vijeća da je TuÄ‘man podržavao podjelu BiHâ€, istiÄe obrana generala Praljka.
Branili se od A BiH
Stojićeva obrana kao jedan od dokaza navela je da je cijelo vrijeme, Äak i tijekom rata izmeÄ‘u Hrvata i BoÅ¡njaka, Hrvatska opskrbljivala Armiju BiH oružjem i streljivom Å¡to samo po sebi ne daje nikakvu argumentaciju za tvrdnju o postojanju ZZP-a. TuÄ‘manovi transkripti pokazali su i da je on bio za suradnju s BoÅ¡njacima istiÄući da je i ‘prijetio’ Mati Bobanu koji nije vjerovao zajedniÄkoj politici s Muslimanima. 
Ćorićeva obrana, pak, tvrdi da nije bilo dokaza o postojanju zloÄinaÄkog plana u dokumentima, zapovijedima ili biljeÅ¡kama. “Herceg Bosna i HVO su se Å¡titili od Armije BiHâ€, tvrdi Ćorićeva obrana jer je boÅ¡njaÄko vodstvo planiralo napade u Travniku, Kaknju, a veliki broj pripadnika BoÅ¡njaka u redovima HVO-a je dezertirao i planirao se prikljuÄiti Armiji BiH.
a Obrane Praljka, Petkovića i Ćorića dotakle su se odreÄ‘enih dogaÄ‘aja i zloÄina koje je poÄinio dio postrojbi HVO-a. Ćorićeva obrana je navela i konkretne dogaÄ‘aje koje su smatrali zloÄinom te Å¡to je poduzeto, kao i istrage koje su voÄ‘ene. Obrane generala Praljka i Petkovića otvoreno su navele kako ATG skupine Mrmak, Benko Penavić, KažnjeniÄka bojna, kao i pukovnija ‘Bruno BuÅ¡ić’ nisu bile pod njihovim nadzorom niti su nad njima imali ikakvo efektivno zapovijedanje.
a Pitanjem tko su zapravo bili podreÄ‘eni Berislava PuÅ¡ića, kojega se tereti za dogaÄ‘aje u zatoÄeniÄkim kampovima, obrana je na najbolji mogući naÄin pokazala da takvih nije bilo te da nije imao nadležnosti. Obrana je umanjila ulogu PuÅ¡ića u institucijama Herceg Bosne navodeći da samo pismo u kojemu upozorava da bi dio zatoÄenika iz Heliodroma trebalo prebaciti u kamp Gabela govori o njegovoj ulozi u donoÅ¡enju odluka. PuÅ¡ić je takoÄ‘er zanijekao postojanje zajedniÄkog zloÄinaÄkog pothvata. bpz.ba
