Kuba, koju će Papa uskoro pohoditi, posljednjih je desetljeća proživljavala teÅ¡ke trenutke, ali sada, zahvaljujući uspostavi normalnih odnosa sa Sjedinjenim AmeriÄkim Državama, Å¡to je žarko željela i Crkva na Kubi, narodu i vjernicima pružaju se novi izgledi. O znaÄenju Papina apostolskog pohoda Kubi u razgovoru za Radio Vatikan govorio je profesor Guzman Carriquiry, tajnik Papinskog povjerenstva za Latinsku Ameriku.
Neki žele istaknuti politiÄku dimenziju ovoga putovanja u vremenu uspostavljanja odnosa izmeÄ‘u Sjedinjenih Država i Kube, imajući u vidiku Papin govor u ameriÄkom Kongresu i na općoj skupÅ¡tini Ujedinjenih naroda. Ali na Kubu i u Sjedinjene Države Papu ne vode politiÄke nego pastoralne i misionarske nakane, a to je vrlo važno i to valja snažno naglasiti. Papa ide na Kubu da u Kristovoj ljubavi zagrli svekoliki kubanski narod, da potvrdi vjeru kubanskih katolika, da Crkvi na Kubi zahvali na njezinoj vjernosti te da ju osokoli da nastavi služiti svima, u svim okvirima i dimenzijama javnoga života – kazao je profesor.
Na upit o životu Crkve na Kubi, rekao je kako ne treba zaboraviti da Kuba nikada, za razliku od drugih sovjetskih režima IstoÄne Europe, nije prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, dapaÄe, posljednjih su godina unaprijeÄ‘eni kao i dijalog izmeÄ‘u kubanskih i crkvenih vlasti. Važno je to, ali je joÅ¡ važnije istaknuti crkveni preporod na Kubi. HodoÄašće Milosrdne Gospe od Cobre, od 2010. do 2011. godine, bio je jasan znak, s ushitom i divljenjem je prihvaćena u svim kućama, na radnim mjestima, u životu Kubanaca. HodoÄašće je bilo kao novi poÄetak crkvene prisutnosti u kubanskom druÅ¡tvu. Crkva je danas na Kubi veliki znak nade. Ona za sebe ne traži povlastice, nego da bude prisutnija u odgojnim i karitativnim ustanovama, u ustanovama druÅ¡tvenih komunikacija, javne službe, u svim okvirima javnoga života, a to bi bio jasan znak veće slobode za sve – ustvrdio je profesor.
Na primjedbu da se u kubanskom narodu zamjećuju velike promjene, rekao je kako se rado sjeća proroÄkih rijeÄi svetoga Ivana Pavla II.: „Neka se Kuba otvori svijetu, a svijet Kubi!”. Izgleda da se ta njegova želja na poseban naÄin ostvaruje. Crkva uvijek podiže mostove, a ne zidove. Otklon 50-ogodiÅ¡njeg neprijateljstva izmeÄ‘u Sjedinjenih Država i Kube prava je blagodat; zacijelo je važno za normalizaciju odnosa, a uvjeren sam da će Sveti Otac tražiti, kao Å¡to su tražili i njegovi prethodnici, da se skine embargo zbog kojega trpi kubanski narod. Valja joÅ¡ uÄiniti neke pomake, a neka pad zidova pomogne unaprijediti gospodarsko stanje kubanskoga naroda i da potakne razvoj otvorenijega druÅ¡tva – kazao je profesor Carriquiry.
Na upit kako će se promjena odnosa izmeÄ‘u Kube i Sjedinjenih Država odraziti na ameriÄke države, rekao je da je ovo velika prigoda za Sjedinjene Države da ozbiljno preispitaju svoj odnos prema Latinskoj Americi, te da unaprijede suradnju s latinsko-ameriÄkim državama, poÅ¡tujući njihov identitet. Može se obistiniti joÅ¡ jedna proroÄko viÄ‘enje svetoga Ivana Pavla II., izreÄeno u apostolskoj pobudnici „Crkva u Americi”, a to je da je Crkva znak zajedniÅ¡tva izmeÄ‘u crkvi Äitavoga kontinenta i znak solidarnosti meÄ‘u narodima.
Uostalom, Äinjenica da su Å¡panjolski doseljenici važna sastavnica u sjevernoameriÄkom druÅ¡tvu, uvelike pridonosi tom objedinjujućem procesu. Ne treba smetnuti s uma da će 50 % ameriÄkih katolika kroz nekoliko godina bit potomci Å¡panjolskih doseljenika. S vremenom će se uspostaviti solidarni i poÅ¡teni odnosi izmeÄ‘u Sjedinjenih i latinsko-ameriÄkih država, Å¡to svi željno oÄekuju – zakljuÄio je profesor Carriquiry.
M.M. bpz.ba